Tad jaganjci utihnuše

Sjedimo mi 'vako, bila neka ekipica. Dobro se sjećam, i omladine, i životinjskog i biljnog svijeta je bilo. Već smo mi uveliko plutali drugim dimenzijama, kako je ko mog'o. Ja negdje iznad Estonije, kad kuca neko. Izađem ispod kamena i pravac prema vratima. Otvorim. Ovan Ivan, sa porodicom, sad kaže s njive. Sjeb ga puk'o nije čitav dan zapalio. Rek'o kasniš brate, mi zalihe potrošili, na nos mi tehace izlazi. Ne bi on to zbog sebe, nego mu djeca nervozna, krešte na sav glas. Ja već kreno, dopizdilo mi, da ga istjeram grob ga ćomanski, kad čuje se neko gore ispod mosta. Ima. Priđem mu, ima. E. R'eko haj srolaj, nek oni prvi kod tebe pa im asistiraj. Tako i bi.
Lola izvadi afganistanski šit iz prve ruke, smota ko onu sarmu u mene baba kad se đed iz vojske vraćo. Uze, povuće svoja dva dima, a realno bilo ih je petnes, jebo sulunar, i proslijedi dalje. Uze prvi ovan Ivan. Dva dima, pošten, i krenu da proslijedi dalje do svoje kreštave djece. Skontah ja situaciju i brže za winamp da ga upalim kad on već upaljen. Kliknem mjuzu, regestaj jah rastafaraj i upalim u kompu na šafl. Baš se vraćam kad Ivan predaje najstarijem. Dim po dim, dva dima po dva dima, masaža jamajčanskim zvucima i desi se čudo. Tad jaganjci utihnuše.