Prijava
   

Taksista

Pravi primer kako čovek može da poludi ako je non stop u kontaktu sa raznolikim svetom.Da se braniš ćutanjem ne možeš , umro bi od dosade i besa koji se nagomila u tebi.Moraš taj naboj koji se gomila primanjem svakakvih informacija u sebe da isprazniš nekako.A gde ćeš bolji način od psovanja majke , dranja , divljanja za volanom i pričom od 200 na sat.Tako je taksista jedna prava mala enciklopedia uličnog, mada često i opšteg , znanja.Vremenom mu se razviju i vizionarske , često proročke moći.
Zato on zna kada ja sednem u auto da me pita kako ide poso i kako su ortaci na mardelju , da li ko koga druka , da treba biti častan jer ćete ubiti ako drukaš . da će se Zvezda dići jer ničija nije do zore gorela , i da je ona matorka dobra pušika (našta je izbacio glavu i pratio je pogledom dok nije ispala iz vidokruga).Ono provincijsko govedo stoji a zna se da se polazi na prelaz crvenog (stotinka pre paljenja žutog ,oni imaju osećaj za to) , to ga naravno iritira pa mora da mu se najebe grada sa registarskih tablica.Napomenu da se ganferke heftaju skoro za džabe , i poželeo mi na kraju sreću i da se čuvam drukara.....

I sve to za 400 dinara .....

Komentari

Odlično, taksista - jedan mali svijet.
Pročitaj ovo od jednog odličnog blogera:
http://prijatelj.wordpress.com/2010/10/15/beogradska-noc/