
Dok su bile korisne i potrebne, bile su retke k'o beloglavi supovi. Sad, kad nikom ne trebaju, ima ih na svakom zidu. I, verovatno, sve su ispravne.
(Trafika na autobuskoj stanici. Godina: 1998)
- Dobar dan. Dajte mi... hm, šta znam, 4-5 žetona.
- Čega?
- Žetone za telefon.
- Aaaaa, to... Ma kakvi žetoni, to radi na dinare u metalu.
- Ali, ni jedan novčić ne paše...
- Pa kako bi pasalo, to su ti oni novčići od 500 dinara, ne kuju ih više, sad je "nov dinar". Sećaš se, glava im je bila sa nekim "buktinjama", a pismo...
- Ma gde se sećam. Nego, treba mi telefon, šta da radim?
- Hm, ništa. Jedino da uzmeš oglase i nađi: antikviteti. Pa traži: kupujem/prodajem stari novac. Al', kurac, i za to ti treba telefon, ha-ha.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Zar nisu sve na karticu?