
Kućni tefter koji je stojeći uz telefonski aparat izgubio svoju osnovnu funkciju skladištenja brojeva lokalnih majstora, zaboravljenih školskih prijatelja i simpatija, hotela sa letovališta, taxi operatera i kućne dostave brze hrane. Sada najčešće služi kao podloga za umetničku razonodu u vidu raznih nedefinisanih žvrljotina koje smo naškrabali hemijskom olovkom u toku nepotrebno smornih i dugačkih razgovora sa upornim alapačama sa druge strane slušalice.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.