(za muško-žensku varijantu defke, ići ovde)
Rečenica koju izgovaramo ne tako bliskom ortaku, kada nam je potrebna neka usluga s njegove strane.
Pera: E, gde si Džoni, milion godina!
Džoni: O, gde si ti, nema te ko kurca na TV 1000!?
Pera: Evo, gura se faks, ribe i sve... Slušaj, treba mi pomoć. Dolazi mi neko društvo, hoćemo da pikamo nešto, pa me zanima, možeš li na dan da mi pozajmiš Play Station 3?
(trenutak tišine)
Džoni: Čekaj malo, nismo se čuli barem godinu dana, ti mene nisi ni zvao na tu bleju, a sada mi tražiš da ti dam svoj Play Station?
Pera: Ma daj, smorilo bi te moje društvo, pričamo samo o faksu i to, ne bi se uklopio!
Džoni: Da, a u Play Station se naročito ne bih uklopio...
Pera: E, daj, Džoni, pliz, ti si mi kao brat!
Džoni: Šupičku materinu! Nemoj da me zoveš do početka treće ere, ščuo!?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Фино +
Jako fino +
Jako, jako fino +
Okle ste ovo iskopali, ja već i zaboravio na ove :D