
Prslost donjih i srednjih slojeva. Pucanje čoveka po šavovima, paranje duše i pantalona na dupetu, padanje u sivi belutak zbog besparice, stresa, usamljenosti, neshvaćenosti..Manifestuje se na razne načine, u raznim vidovima, na raznim mestima. Nešto kao odosmo u kurac polako.
- Pre neki dan ulazim u osmicu, iako izbegavam sve vidove gradskog prevoza. Autobus polu-pun, tajac, svi ćute, niko se ne smeje, niko nije namršten - kamene face tupih pogleda. Nakon dva minuta tišine koju nije narušilo ni jedno bezazleno nakašljavanje, devojka otvara torbu, vadi melodiku, i kreće da svira "Hej Sloveni".
- Medjugradski bus, linija Šabac-Beograd. Posle deset minuta od polaska kondukter kreće da pregleda karte, dolazi do čoveka koji spava:
- Kartu gospodine..
- Kartu..Čekaj..Ne znam gde je. Dajte mi jednu do Šapca.
- Sad smo krenuli iz Šapca.
- Aha..A gde idemo?
- Idemo za Beograd.
- Aha. Dobro dajte mi jednu do Beograda.
Skontao sam da dosta često, dok par ljudi čeka na semaforu - ako prvi do puta ne krene čim se upali zeleno, uglavnom niko ne kreće. Jednom sam namerno čekao pet sekundi i svi su stajali, niko nije ni primetio..Polako ali sigurno, postajemo ovce.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Много патетишеш из дефиниције у дефиницију. Али ова ми је океј.
U CG srecom jos vazi ona nanosekunda :)
Ovo za semafor je ziva istina...
Da, semafor, nekad bude tih momenata, svi onak gledamo jedni u druge... Kao da su nas oni iz MIB zaslepili...