
Dodatak na kraju rečenice. Nebitno o kome ili o čemu se priča. Sam vrh objašnjenja. Svako sledeće pitanje je suvišno i besmisleno. Epilog epiloga. Citiram ortaka: "Kad pišaš i ne prdneš, to je kao da si napisao rečenicu, a nisi stavio tačku!"
- Al' se ovi zečevi brzo razmnožavaju...
- K'o Šiptari, to im je u prirodi.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Mali Stefanov ima tek 16 godina, a već pije k'o Rus.
- Takvi su mu svi preci po muškoj liniji. To im je u prirodi.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Sanela se sinoć na plaži pipkala sa dvojicom istovremeno!
- Njena prababa je širila triper medj' partizanima. To im je u prirodi.
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- Ćale, opet si kupio ovo korejsko govno od DVD plejera?
- Sine, najjeftiniji su, rade tačno godinu dana, kolika im je garancija. To im je u prirodi.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Ovaj Windows Vista mi više ide na kurac! Svaki čas me pita za najbanalnije gluposti!
- Smiri se, tebra...tako je napravljen, to mu je u prirodi.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.