
Iskustvo iz kojeg poželiš iskočiti iz vlastite kože jer te je netko ili nešto nasmrt prepalo.
Noć je i vraćaš se kući s tuluma. Odlučiš prošetat do doma jer ti je relativno blizu te da dođeš sebi koliko toliko. Naravno ulica je prekrivena reflektorima, ali to je duži put i na pola puta ti je već prisjela šetnja te ti kao lola udreš prečac preko neke livade. Naravno mrak je, vidiš samo metar ispred sebe i u jednom trenutku dok lomiš ćošu (prije ona tebe lomi) osjetiš blagi dodir po nozi te da se to nešto podiže. Misliš se u sebi da si upravo doživio transcendentalno iskustvo kad ono tvoja pijana legenda od prijatelja koja se ubila više od tebe pita da ga osoviš na noge i da skupa odete doma. Nakon skidanja svih svetaca i proklinjanja i umalo doživljenog srčanog, vraćate se doma sa njegovim podjebavanjem kako si se usrao kao grlica. I naravno, pitaš se koji je tebi kurac trebalo da ideš prečacom.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ovo mi izgleda déjà vu. Počne defka jako dobra, na kraju će i nestat.