
Česta vađevina za javašluk.
Seoska pošta
Deda: Pa dobro, be, snajke, zar ste me zbog jednu jebenu novogodišnju čestitku naterali da silazim tri kilometra s brda!? Kakva, be, jebena preporučena pošta!?
Šalteruša: Otkud ja znam, što!?
Deda: Ma daj, ja reko' stig'o mi poziv za sugjenje sa onog majmuna! Ja sam, be, čovek u godine, skoro kje mi osamdeseta, napad'o je sneg, a onog krmka od poštara mrzelo da ubači jednu jebenu čestitku u sanduče!?
Šalteruša: Ne znam ti ja to...
Deda: Pa kude kje vi, be, duša, ja dolazim pešice...
Šalteruša: Dedo, nemoj si takav! Čovek se penje na brdo samo kad vi nosi penzije, treba gu razumeti...
Deda: Ma šta pričaš, be, snajka, ja pešice sa štapom, a on gore ide s kombija! I aj' da je neki paket, nego malo kartonče sa sliku!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ДастБГД јебено, плус.
Nemojte seoske pošte, silaske s brda i to. Dajte malo dgra, molim vas!
Dobra definicija, ali bilo potencijala za bolje.
DustBGD, zdravo!
Vidi stvarno, Beograđanin a piše po seljački... +++