
Ne, nije u pitanju prevozno sredstvo, već je u pitanju jedna specifična pojava. Trolejbus je jedna priča koji je ispračao dežurni trol smarač. Količina gluposti, tupavila, nebuloze i maštarija ima veoma visoku koncentraciju kaja je veoma opasna za mozgove iole normalnih osoba.
Posle voženje trolejbusom osećate onaj osećaj koji imate po završetku izlaganja dežurnog trola smarača, osećaj koji je kao blago drhtanje spolja, a užasna oluja iznutra. Vaš mozak trokira dok pokušava da obradi i sam sebi pojasni sve te informacije. Vaše srce kuca mirno, ali duša lupa ludački pokušavajući da preseče veze sa vama.
Trolejbus je tihi i u isto vreme glasni ubica. Trolejbus je kao vožnja rolerkosterom u "poslednjoj ekskurziji 3". Trolejbus transfer blama vodi na viši nivo, kada plačete od muke zato što ste čuli, videli ili pročitali ono što ste videli. Trolejbus, ta trolovska storija, je jedno drugačije prevozno sredstvo, sredstvo koje vas upućuje u zemlju trolovština kojima je samo nebo granica.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.