
Doktori kažu da je smeh glavna preventiva, nekad i lek. Osmeh se ne kupuje, nema ga u apotekama. Nekad je baš on ta trunka, mrva koja potisne tas vage i okrene je ka životu, koja ponese i pogura organizam ka izlečenju. Pojavi se tako niodkud taj dečiji osmeh, otvori rupice na obrazima i natera oči da sijaju, i to onda kad grmi sa svih strana, kad potištenost i nemoć dostignu vrhunac, onda kad se ceo svet zamrači. Valjda je on luft, olakšanje. Brani nas i daje nam predah onda kad nam je potreban.
Neki ljudi se često smeju, osmeh je deo njihovog lica. Kad ih pogledaš onako površno pomisliš da su srećni i umeju da žive, zavidiš im, sve dok ih ne upoznaš. Ta maska krije tamu, krije strahove, poraze u najavi. Stoji kao poslednja linija odbrane, a ipak donosi radost i podiže sve oko sebe. Tako valjda i mora da bude, jer bez crne ni bela ne bi vredela .
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Зашто сам знао да си девојчица? хњо хњо хњо
Ај плус један мотивациони.