
Filmovi koji su se počeli snimati po nalogu ondašnjih komunističkih vlasti jer su isti shvatili da se narod zasitio izmišljenih partizanskih heroja ( čast iziuzetcima Mirku i Slavku) i filmova sa 5,ooo mrtvih Nemaca.
Isti ti junaci su promenili dresove i od napaćenih rodoljuba postali urbane legende raskalšnog gradskog života. Prvo stidljivo a potom i sve slobodnije glumice koje su glumile mlade hrabre partizanke počinju pokazivati svoja bujna i jedra poprsja. Neke su otišle i dalje pa su ohrabrene visokim honorarima ( za ono vreme) pokazale i više.
Neki filmovi su bili toliko eksplicitni da je postojala i tzv. kućna cenzure kada bi majke deci prekrivale oči kod prikazivanja pojedinih scena gde se vidi pošumljena pička a očevi se tobož vrpoljili u fotelji i glasno negodovali na prostakluke.
Sve to pod sloganom, dajte narodu hleba i igara.
Pa dobro, makar im je bilo stalo da se narod igra...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Odlično, mada mogo neki primer.++++++
Mogo, što jes' jes' 'fala za pljus.