Prijava
  1.    

    U blaženom stanju

    Zakačila. Zakevila. Ima kolač u rerni. Ginekološki osvedočena. Noseća - što bi rekle naše prostodušne babe. Uglavnom, oldskul idiom za pojam zvani "trudnoća".

    Doduše, ukoliko bismo hteli da budemo baš sasvim iskreni prema sebi samima, definicija "blaženog stanja" bi u pomenutoj eventualnosti morala da pretrpi neke ozbiljne alteracije glede svoje istinoljubivosti, ali sve se bojim da to, nažalost, ne bi nešto previše pomoglo našim hrabrim siroticama, "blaženim" sa 9 meseci redovnog pegliranja, 270 dana temeljnog debljanja svime što im padne šaka i 4320 sati neciklusnih promena raspoloženja koje, u kompletu sa prethodno navedenim traumama, čine letalnu kombinaciju - kako za žene, tako i za nas muškarce ( mada smo mi najebali kako god okreneš ). Postporođajni period iz pristojnosti neću ni da komentarišem. Možda ga i sâm ne preživim...

    - Izvinite, gospodine, da li biste mi ustali da sednem? U blaženom sam stanju...
    - A ja u predinfarktnom, gospođice, pijem lekove za srce...
    - E, matori, bolje ustani devojci da ti ja to stanje ne bih ubrzao, ščuo?!

    --------------------------------------------------------------------------------------------------

    - :zvrrr: Daaa? E, Miro, ti si...Dobro smo, hvala na pitanju, kako su tvoji?...Aha, aha...Evo, ništa posebno. Ja peglam, Milorada sam malopre poslala u radnju da kupi sijalicu - pukla još pre par dana, al' se on ne bi setio -, Neca otiš'o u školu na praksu...Marina? Dobro je i ona, Bogu hvala. Sedmi joj je mesec, sreći majkinoj, sva se zaokruglila...Ma, eno je u kupatilu nešto...

    -------------------------------------------------------------------------------------------------

    - I to mi tek sada govoriš?!?!?!
    - Pa, nisam ni sâma znala do juče, izvini...Zagrli me, molim te...
    - Da te zagrlim?! Upropastila si mi jebeni život, bre, i sad od mene očekuješ da ti kažem "hvala"?!?!?
    - Pa, nisam ja kriva, Nikola...Dešava se...
    - Dešava se?! Ma, ne zaslužuješ da te uopšte pogledam a kamoli da snosim odgovorn...:škriiip, TRAS!:

    *

    - Gospođo sudija, meni je iskreno žao i ne prođe niti jedan dan a da ne pomislim na tog jadnog momka, ali zaista ne znam zašto bih JA snosio odgovornost kada je on stajao na sred ulice i nešto vikao...
    - Znam, gospodine, znam. Mi ovo samo dispoštujemo proceduru...