
Životno dokazana činjenica, samo naizgled apsurdna. Što više želiš nekoga da ubediš da je nešto što ti se dogodilo istina, manje su šanse za to. Ljudi su skloniji da veruju u romansiranu istinu, a naročito u poluistine i laži.
Za primer može da se uzme bajati vic. Muž rešio da konačno prizna ženi da je vara. Kada je tog jutra došao kući, oko 3 ujutro, ona ga je dočekala s vrata rafalima. On duboko uzdahne i kaže:
- E, sad me dobro slušaj. Bio sam sa švalerkom. Vodio sam je prvo u pozorište, onda na večeru, pričali smo o zajedničkoj budućnosti...
- Ti sa švalerkom? Ne seri, vucibatino, opet si sa onim tvojim ispičuturama ždrao u kafani.
U istinu niko ne veruje i zato je treba uvek govoriti. Oni koji vam nisu verovali, biće razoružani vašom iskrenošću kad saznaju da ste govorili istinu, i odaće vam, bar u sebi, priznanje. Ali to je kratkog daha. Već sledeći put kad im kažete istinu, pomisliće: ‘Prošli put je rekao istinu, ali ovo! Nema šanse!’
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
+ mada ovo trea što pre na groblje! ne otkrivaj taktiku :)))
100% tacno,provereno vise puta... +