Prijava
  1.    

    U istu sošku držali smo puške

    Stepen neraskidivog vojničkog prijateljstva koje ni zub vremena ne raskinu. Braća po oružju spremna uvek jedan drugom da izađu u susret.

    - Je li Milutine kako ti se sviđa sad kad si se osamostalio, teo si prestonicu...
    - Ne smaraj ćale, idem od vrata do vrata svi me kaširaju, čak me i na stovarištu odbili, kažu prekvalifikovan....
    - Pa nisi teo u selu domaćin da budeš, ete ti sad...
    - Ma neki debeli gastrabajter Pera Zec rek'o da se na šljakerske poslove ne primaju ovi svileni sa fakultetom...Lepio pločice po Švedskoj i sad doš'o ovde da pametuje..
    - Pera Zec?! Iz Žunja da nije?!
    - Jes' iz neke selendre tamo kod Gruže.
    - Pa bre to moj klasić, dok nije postao kurir zajedno smo koru leba jeli, pa bre u istu sošku puške smo držali, pa znaš ti gušteru šta to znači?
    - Hm... Da ćeš da ga okreneš da me primi, i to u administraciju!?!
    - Bi ja zelembać, al' ti reče da oćeš da se osamostališ...
    - Zovi ćale ljubi te sin!