
Tema koju sutra za pismeni zadatak iz srpskog jezika ima moj brat od strica koji još nije napunio 14 godina. Prosto mi je žao što ne mogu da gvirnem u vežbanke i pročitam šta će jadna deca pisati. Posle se čude zašto roditelji deci pišu sastave, pa kako da ne pišu kada dobijaju nebulozne teme? Ja stvarno ne znam šta bih pisao u tim godinama na ovu temu.
Hm...lice, tek nikli,paperjasti brkovi, leva ruka je desna i obrnuto, dolazi pas i laje na svoj odraz.
Паралелни универзум.
Оно што је у стварном свету на десној страни, у огледалу је на левој. У реалности је нешто добро, а у огледалу лоше. И обрнуто.
Размишљање о дешавањима у огледалу доводи до сатисфакције, које не можемо доживети у реалности. Многима служи као релаксација, обично кад је нешто лоше.
- Докле више да гледам како нас јебу сви у држави!?
- Смири се.. Замисли како је у огледалу добро, јеси? Е, остани замишљен.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.