Ova definicija se ne odnosi na besomučno puštanje jedne te iste pjesme, već na jednu učestalu, a još iritantniju pojavu za koju nam ne treba nikakva tehnologija.
Naime, lik se navadi na neku foru koja mu se toliko svidi da pomisli da je to najsmješnija stvar još od Top liste nadrealista. On je toliko srećan kad foru prepričava kao dijete kome bi dao kilu čokolade i još platio 10 vožnji na ringišpilu. Svako malo ubacuje foru u random trenucima u razgovor. Uvijek se jednako cijepa od smijeha, kao da je to prvi put čuo. U nekom trenutku, on ljudima postane neviđen smor. Do tada je vjerovatno fora i njemu samom već dosadila, ali za njega tek sad kreće prava avantura: on nastavlja prepričavanje fore ali sad ne zato što mu je smiješna, već mu je interesantna reakcija ljudi... on testira granice i gleda dokle može ići sa tim smaranjem. Udaranje ripleja prestaje tek onda kada žrtva nakon 271637. slušanja fore popizdi i zaprijeti totalnim prekidom komunikacije sa tim "šaljivdžijom", ili kad šaljivdžija skonta da će mu to žrtva dovijeka tolerisati, ali je sad i njemu samom više dosadilo sve to, jer više niti mu je fora smiješna, niti ima šta da testira... sve je istestirano.
...konverzacija teče normalno... usred konverzacije "šaljivdžija" (ustvari trol) kreće:
- "A šta da radim s tebe rođo, dal da te turim u EPS, dal da te turim u JAT..."
- Sunce ti jebem kalajisano, ako još jednom ponoviš ovo danas, ja odo kući, ozbiljno... stvarno nema smisla...
- TROL: crkava od smijeha i uživa u reakciji sagovornika
