Kažemo sagovorniku kad primetimo da gubi logiku i racionalnost u govoru i postupcima, te da je na pragu da se potpuno odjavi. Takođe mu, da se tako neduhovito izrazim, na vrlo implicitan način nagoveštavamo da je zreo za kakvu instituciju u kojoj bi mu pružili pomoć da dođe k sebi.
- Haha, kakav je kralj ovaj Marko Vidojković!
- Što?
- Jesi video kako je isprozivao političare, pozvao ljude da se poseru na birački listić.
- U, originalno u pičku materinu.
- Lik je objasnio.
- Je. U svetu onih koji nisu objasnili.
- Lik je idol! Kralj.
- Ne znam šta da ti kažem. Uput, pa kod psihijatra.
-------------------------------------------------------------------------
- Ej, gde ćeš na more?
- U Crnu Goru.
- Gde nađe tu rupčinu... Kol'ko para?
- Plaćamo sobu po 30 evra dnevno ja i devojka. Polupansion.
- Da li su ti prespajali nerve? Uput, pa kod psihijatra.
-------------------------------------------------------------------------
- Našla sam pun kurac marihuane u detetovom ormanu!
- Ne seri? Aaaa... Moraćemo da porazgovaramo o tome.
- I štela sam da preduzmeš nešto, kao odgovoran otac.
- Naravno. Kakav je to način da krije? Jesu meni usta rutava, ja da je pušim ne mogu? Šta si uradila s tim?
- Bacila.
- Molim?
- Bacila u VC-šolju.
- U ludilu obitavaš. Uput, pa u ponedeljak kod psihijatra.