Knez Miškin je lik iz Idiota Dostojevskog poznatog po svojoj naivnosti i dobroti prema svim ljudima oko njega. S obzirom na to da je većinu djetinjstva bio boležljiv i izuzet iz svijeta odraslih koji nisu mogli pokvariti njegovu dječju iskru - Miškin voli i može voljeti ljude radi njih samih, a ne radi sebe. Omogućava ljudima da budu ono što jesu i gleda ono najbolje u njima čak i onda kada ni pojedinci sami kod sebe to ne zamjećuju. Ljudima je pristupačan i drag na jedan način, a istodobno ih živcira jer ogoljuje njihovu prijetvornost koja je vidljiva naročito u visokim slojevima.
Pojedinci poput Miškina zamjenjuju licemjerno ophođenje s velikim manirima i vjeruju da su ti ljudi čestiti dok si iza leđa zabijaju nož u ta ista leđa. Misle da su im prijatelji i da će im pomoći u nevoljama ne sluteći pri tome da će doživjeti teško razočaranje.
- Jesi čuo za Antu?
- Što je sad napravio?
- Uradio kneza Miškina.
- Ma daj?
- Kad ti kažem. Pitao je Marka može li ga pustiti kod sebe nekoliko dana dok se ne osovi na noge - da ga je žena izbacila. Marko ga gleda je li ga ovaj zajebaje, a on njemu da piju i druže se već godinama te da si čine usluge.
- A Marku bit će pala roletna.
- A i Anti je nakon što mu je zalupio vratima.
