Prijava
  1.    

    Urbana gospoda

    Sorta ljudi prepoznatljiva po svom proseravanju, bio to tržni centar, gradski prevoz ili babina sahrana, u cilju da okolini istakne svoj život pun melodrame sa notom aristokratije, urbanog, inteligentnog duha i da pokaže da njoj nije mesto među saragama društva.
    Srednjovečna deblja žena blajhane kose, sa zatamljenim naočarima, atačmentima prepelica i dabrova seda na poslednje slobodno mesto u busu, prethodno poobaravši putnike. Osvrnula se oko sebe da utvrdi da svi mogu da je čuju, iz torbe uzima telefon i zove supruga...

    -Halo?
    -Božur dragi! Hau ar ju?
    -(škk?) Gde si? Kad ćeš kući? Deca i ja te čekamo evo...sat vremena. Oladi se ručak...
    -Ah darlin, samo na obed misliš. U ovom momentu se vraćam sa jedne čarobne izložbe gradske galerije, majn got... samo da si video atinske ornamente, te sljezove kolorite. Šta kažeš? Koja je na mene ostavila impresjon? Hmm, sve su ekstraordinarne, umetnost ne razdvajam, mada "Tabakera u praskozorju" od Rabindranata Tagorea, uff...evo još osećam plam u poprsju...
    -A? Šta pričaš bre? Kakva tabakera, kakav... Jesi prodala one muškatle na pijaci i platila struju od onih para što sam ti dao? I oćeš dolaziti ili da gazim ovaj pilav bez tebe?
    -Šta kažeš? Čeka me forneti i pasta iz Trsta? Ah, hvala, ali propustiću. Imala sam zakusku na boc morski plodovi jastoga. Umal da zaboravim, onaj višak franaka što si mi dao, šopingovala sam "Beladona" čizmice izvrnute kožice. Nisu bogzna, ali svideće ti se. Imaju sladak vuneni nosić na podpetici.
    -Mama!!
    -O, kćeri moja (okreće se prema babi na susednom sedištu) To je moja kćer, da je vidite, pametnica, već zna napamet onu poznatu "Pitali kozu da li više voli poeziju il prozu...", a tek za pola godine uzima sedamnaestu... Reci sunce mamino?
    -Tata leži i koprca se po podu, sve se nešto trese, i pena mu izlazi iz usta, verovatno je opet dobio nožnu upalu sinusa...
    (neprijatna višeminutna tišina, smena putnika i nešto jače urlikanje)
    -ZNAM dušo, ZNAM ljubavi, PROTAGORINA TEOREMA je i meni teško išla al` ne brini, to je kao kada imaš dve tufahije bez jabuka, pa kad ih filuješ i staviš bešamel sos, tako je mene moja mati učila. Sve ćemo srediti kad dođem kući...
    -Slušaj ženo, ceo dan varim i šalujem da bi ti jela govna po galerijama. Kad dođeš kući, usraću ti se u život.
    -Volim i ja vas! Orevuar!