
Bice koje je totalni stranac, u smislu ne pronalazenja sebe u vremenu i prostoru.
Kao da ne postojim. Taj osecaj je previse bolan, nisam smeo to da dozvolim sebi. Ali sta sad? Ja ne znam sta cu sa sobom i koji vetar da pratim, ovaj zivot zivim da bi trosio dane uzalud i trosim resurse koje bi neko bolje iskoristio da je na mom mestu. I sta sad, postojim da popunim mesto bezvrednog pajaca. Glavno merilo ljudskosti je novac, upucivanje osmeha i gazenje kad si dole sam u zivom blatu. U toj situaciji je najbolje da se jos vise uvalis i blato i gazis sam sebe, onda plivas po povrsini. nisi potonuo skroz, neverovatno. Tada imas podrsku i bodrenja, ne mrdas se, tu si, stvoren za tesenje drugih. Kao: “nisam ja toliko bedan, vidi ovog dole”. Ujedno si i glup i ruzan, i jadan i uobrazen, neozbiljan u svom jadu, a ponajvise smesan zbog svega toga. Takoreci izgubljen u vremenu, ti si onaj eksperimentalni pacov koga su ubacili u vremeplov i poslali iz nekih normalnijih vremena gde se ne veruje u ovaj trenutak koji zivimo sada. Ti se ne pronalazis u ovome sigurno, ali veruj, dok prolazis ulicom neki savrseni ljudi te uocavaju sa prozora one kuce, i sa one terase pete zgrade sa kraja ulice, oni sa klupice iz parka preko puta, covek koji je pre 15 minuta prosao kolima pored tebe…prokomentarisase te kao nekog vanzemaljca koji je ispao iz plavicaste magme, smesna spodoba koja “ne zna da l’ je posla il’ je dos’la”,koju briga “sto Madjarska ima more a nema moornaricu”. :/ Sve je cesci neukus u obliku jeftinih patika sa pokidanim pertlama, neopeglana majica i pogled koji nosi misao “boze sta cu da jedem, nemam para da prodjem pored kontejnera studentske menze, sutra je zadnji dan za placanje doma, brat nema para za apsolventsko, keva propada, cale pije AAAAAAAAAAAA!!!!…” sve to danasnjem drustvenom mentalitetu nije moderno, a ujedno i smesno i nagoni na podrugljivost. Nisi onaj zbog koga roditelji trpe da bi presedeo letnji dan do podne u kaficu, sa urednom frizurom iz kolekcije Saleta Popovica i Lepe Brene i kostimom armanija, nika i abidasa sa iz Bugarske i Kine, sa kljucevima nabudzenog Yuga ili Golfa trojke. Ne ne ne, definitivno si sa druge planete stari. Zavrsi fax i zaposli se u fabrici kablova stranog investitora za 20 000 mesecno, pod okriljem sefa koji od obrazovanja ima sva cetiri velika odmora i suncokret u pregradi zadnje klupe srednjeg reda. Na kraju ces napredovati, promeniti apartman, iz svoje kaljuge zavrsices u finu ilovacu ususkan i zasticen, na ulazu ces imati interfon sa slikom na kome ce biti slika iz licne karte, pisace tvoj celi period karijere kao mega ljage, na toj adresi ce svracati mozda poneko da poprica sa tobom govoreci u interfon, ali ti ces spavati “sa ocima izvan svakog zla” ne obaziruci se na svet, sklonjen dole gde odmor je vecan i bezbrizan.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.
Ovo se ne piše razdvojeno...
Skrati malo rečenice, kao da nemaju kraja. Odvoj pasuse, biće preglednije i nemoj koristiti "osisanu" latinicu.