
Tako stariji ljudi nazivaju one koji su umrli. Ako se upustiš u razmišljanje zašto bi pokojnika trebalo nazivati veselim, nikad nećeš doći do logičnog objašnjenja. Možda ima veze sa onom staračkom patetikom: Blago njemu što je umro, a ja ostah jadna sama da živim.
Baba priča preko telefona:
Sama sam kući po ceo dan. Deca gledaju svoja posla, idu svaki dan u školu, ovi na pos'o. Da mi nije televizora, poludela bi'. A dok je moj veseli Nevenko bio živ, mi smo pili kafu ujutru, pa gledali vesti i one muzičke emisije svako veče...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
E vala i mene živo interesuje zašto ih zovu tako...