
Eklatantan dokaz kako britanska filmsko-serijska ostvarenja ne moraju da odskaču od umetničkog kvaliteta latino ili turskih serija, te da mogu biti u klasi kao i naše serije po romanima Mir-Jam (Ketrin Kukson, štaviše, i jeste neka engleska Mir-Jam, samo što je doživela duboku starost, što je bilo dovoljno da dobije zvanje "Lady").
BK TV je prikazivala dotične vikend-filmove 1997-99 i oni su stekli veliku popularnost: pritom prikazujući potpuno istu tematiku kao i analogne latino i turske serije: samo nešto drugačije stilizovane- naime, radilo se o ljudima iz niže i srednje klase koji pokazuju kako je ljubav jača od svih socijalnih razlika, te uspevaju da ostvare ljubav sa mnogobrojnim momcima i devojkama iz više/plemićke klase, koje porodica odbacuje, čime oni stiču status svojevrsnih "pepeljuga". Čak se događa i da neko od tih iz "ugnjetene klase", zbog ljubavi, ubije nekog od roditelja svoje ljubljene/svog ljubljenog.
Jedino po čemu se razlikuju od turskih i španskih serija, jeste engleski jezik, koji je već krajem 90-ih većina ljudi solidno znala, tako da nisu morali da uče španski ili turski. Sa druge, negativne, strane; to nisu bile sage, već bi se cela priča završila za vikend, čime se doživljaji junaka nisu prepričavali mesecima.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.