
Kažemo za osobu koja sramežljivo i neodlučno pokušava da uđe u neku prostoriju.
Malo viri kada neko drugi uđe, pođe da se uhvati za kvaku, pa odustane, i na kraju, kada sakupi hrabrost, promoli glavu kroz vrata, pa se opet vrati.
Popac, kao ljupko, ali plašljivo stvorenje, pravi svoju jamicu u zemlji i iz nje pomalja glavicu samo uveče ili posle kiše da bi malo cvrčao. Ali ako mu neko stane kod ulaza, on će se sakriti dublje u svoju rupu, a zatim psihodelično proveravati gotovo stalno da li je taj neko otišao, da bi mogao da nastavi sa ''pevanjem''.
Naravno ovo se sve završava kada neko tu osobu ugura, najzad, u sobu, i kada ona, crvena kao cvekla, zamoli za reč, ili sedne.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.