
Nekada se koristilo kao miris konja i druge plemenite stoke, jer kako su naši stari živeli od njih nije baš bilo uljudno da kažu da smrde, a kako su imali isti ovakav nos nisu baš mogli da kažu ni da mirišu. Tako je vonj postao jedan veoma karakterističan miris, a oni ljudi koji u današnje doba sapuna i deterdženata od kojih će Vaše belo biti dovoljno belo mirišu tako su odista supergeniji vonjavosti prvog megastepena.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Brate, da nije tebe ja bi bio prvi na list1!