
Kad se probudiš oko 07:30, pravo iz kreveta se sjuriš u kuhinju, popiješ 8 čaša vode (ili se jednostavno priključiš na slavinu), a onda shvatiš da ti je keva sve vreme bila iza leđa.
...
Kada lik, koji inače stalno trpi zezanje od strane svojih drugova pošto neretko bez razmišljanja naseda na njihova usputna pitanja koja završavaju sa par poznatih rima koje rezultiraju smehom u društvu konačno reši da se odbrani, ali to ne čini na baš najbolji način i kreira priču za prepričavanje.
Ponedeljak, nakon škole
Djole: Ej Gagi, gde ćeš sada?
Gagi: Pa kući.
Djole: Uvalim ti vrući!!!
Sreda, nakon fudbala:
Djole: Ej Gagi, kuda si pošo?
Gagi: Ma kući...
Djole: Uvalim ti vrući!!!
Nakon više ponižavanja, njegovog nerazmišljanja, Gagi konačno odlučuje da stane na put svojoj navici, a, pa neće oni više sa njim tako.
Petak, nakon treninga
Djole: E Gagi, gde ćeš?
Gagi (u sebi: mene si našao, pička ti materina, a pa nisam ja od juče, zadovoljno se smeši i sprema se da izneveri očekivanja njegovog sadističkog druga): DA ZNAŠ DA OVOG PUTA NEĆU KUĆI!!!
Istog trenutka njegov svet se ruši, naglo crveni i napušta svlačionicu, Marko sa drugovima od smejanja ni ne stiže da izgovori smrtnu presudu.
Kad lepotici zver pretvore u princa.
Nakon godinu dana koji su obilovali patnjom, bolom, čežnjom, besom, prezirom, mržnjom, radoznalošću, nedoumicama, empatijom, strašću...Lepotica baca poslednji pogled na svoje srce i ono viče - to je to, ta nezgrapna, neprivlačna zver je taj, jeste da je ružan i svet na njega gleda sa prezirom ali on je tvoja srodna duša i tu nema sumnje, voleće te, paziti i štititi do kraja života. Nema više šta da se nećkaš. Lepotica prelama, u fazonu - nek se jebu i otac i braća iprinc na belom konju i ko šta kaže, prilazi mu i stavlja ruke na njegova ramena, hvata njegov pogled pun čežnje i očekivanja, dodiruje zastrašujuće lice i spušta nežni poljubac vezivanja. Sledećeg trenutka počinje da se dogadja nekakva metamorfoza, zver se menja, veliki bljesak i, pred njenim očima, pojavljuje se baršunasti Robert Patison iz tvajlajt sage. Lepotica stoji u šoku i neverici.
- Šta je sad ovo koji kurac?
- Draga to sam ja, znaš, zla veštica, pretvorila me je u ono odvratno čudovište i trebalo je da me neko zavoli baš takvog, ali sad je sve u redu, znaš, ja sam princ i...
- Kakav more kurčev princ, nisam pristala na ova sranja. Vraćajte mi moju zver.
- Ali...
- Nema ali debilko, nećete me prevariti. Gde je ta veštičara?
Pojavljuje se veštica.
- Slušaj vamo gaduro, da si ga vratila u prethodno stanje ovog momenta.
- Ali...
- Nema ali, vraćaj mi mog dlakavog rmpaliju sa šapama dok ti glavu nisam otkinula.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.