Prijava
  1.    

    Zajebavanje laserima

    Klinačka zajebancija 90ih godina, tj. za vreme ratnog stanja. Za nas klince je to bila samo šala dok su se ljudi cimali dosta kada ih zezaju.

    1999a godina, bombarduju nas svi živi. Mi po 10-ak godina... Pola 10 uveče, pao mrak odavno, ne znam šta ću sa sobom. Zovnem par drugara i izađemo napolje da se sprdamo sa laserima koji su tad bili baš do jaja. Posle nekog vremena uperavanja lasera po brdima i zaslepljivanja jedni drugih, slučajno počnemo da uperujemo ljudima u prozore. Narod jadan pod stresom, teško vreme, rat, kriza, još mu samo fali šetajuća crvena tačka u kući. Skontamo mi kol'ko se oni cimaju, i đeca k'o đeca, krenemo redom... Dođemo do kuće našeg tadašnjeg gradonačelnika, inače velikog nadžaka i u'vatimo da ga sprdamo. 10ak sekundi posle prvog upiranja lasera u prozor gase se svetla u celoj kućetini, tj vili. Videvši njegovu reakciju shvatimo šta nam je činiti i narednih 10ak dana. Prcali smo mi njega tako dok nas slučajno nisu provalili i oplavili od batina njegovi sinovi. Bile su mi to najslađe batine u životu, ko ga jebe kad je bio loš čovek. Krivo mi je samo što smo i dobre ljude zajebavali, al' šta zna dete...