Prijava
  1.    

    Započeti razgovor sa penzionerom u gradskom prevozu

    Bolje pojesti radioaktivnu jabuku i prostreliti glavu indijanskim kopljem, nego se upuštati u nešto takvo.
    Ukoliko ste ih samo slatko pogledali, ili im se okrenuli rizikujete monolog koji je ispunjen smaranjem u narednih tristošezdesetosam minuta tj. do trenutka kada izađete. Nije bitno kako vi izgledate i da li delujete zainteresovano za razgovor oni će vas smarati do te mere da ćete u nekim trenutcima pomisliti da iskačete kroz zatvorena vrata ili ne daj Bože prozor.
    Teme sa kojima će da vas smaraju variraju od vremenskih prilika, trenutne situacije u državi do njihove trenutne situacije u porodici, o tome kako su oni nekada jebali sve što se moglo itd.

    - Op pardon.
    - Jao sinko kako si mi fin, pa odakle si ti? Mora da si iz Beča.
    - Nisam odavde.
    - Ih vidiš ti sinko ovo vreme kakvo je, malo ružno malo kiša. A sve je to do tih testiranja amerikanaca u zrak što ispaljuju, ne znam šta bih ti rekao.
    - Ma da, baš smaraju.
    - A baš sam pre par dana imao nameru da vodim unuka na Adu ali rekoše da su organizovali neke mitinge i nisam mogao. Za koga si ti sinko glasao?
    - Linkin Park, jašta najbolji.
    - Nisam čuo za njih, moguće je sinko da ti nisi upućen, ali nemoj onog Tadića da izabereš, on je veleizdajnik, najgori.
    - MAJSTOREE!!! SREDNJAA!!!!