
Ruku na srce, ovaj vid zapošljavanja ima dobru i lošu stranu.
Pozitivno je to što neko mlad, vredan, odgovoran ima priliku da dobije posao u svojoj struci, a da pre toga ne mora prodavati novogodišnje djakonije po zabačenim ćoškovima, od kojih mi jele večito mirišu na smeće, barut i penzionersku kaku.
Na drugu loptu, stvar koja je u korumpiranim sredinama pustila debele korene pa se sirovina iz fotelje ili drugog radnog mesta plazi školovanom kadru koji čeka odgovor na pet-šest krvavih godina života provedenih po visokoobrazovnim ustanovama. Poenta je u tome što se taj isti talog društva nimalo ili vrlo malo razume u svoj posao, da bi se na kraju cela država iščudjavala zbog čega se pravi ogroman kolaps firmi.
Sirovina - Sezamee, otvori se!
Sirovina - Sezameeeee, otvori se! ....
S. - SezameeeeEEEE.....
Asistentkinja - Doktore..
S. - EEEEEEEEEEE...
Asistentkinja - DOKTORE!
Sirovina - Šta je bre!?!?
A. - A da pokušate da hirurški zahvat gospodina Arapina započnete skalpelom?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.