Novosadski "Dnevnik" se kupuje, postoji i izdržava se od čitulja. Kupujete ga da bi saznali ko je umro, odnosno ko večeras neće gledati televiziju i gde može da se uhvati daća, za ljubitelje podušne čorbice i za pokoj duši čašice.
- Aha! Ti trošiš moju kafu u zajdničkoj kuhinji.
- Ej izvini, mislio sam da je to firmina, pa sam se poslužio.
- Ma 'ajde, služi se. Kad je beg bio cicija? Da sam hteo da sačuvam kafu, sakrio bi konzervu.
- Ma da. Danas ti častiš. Sutra ću ja. I tako u krug.
- Zbog takvih kao što si ti sam počeo da kupujem Dnevnik.
- Što?
- Da se obavestim kada ćeš ti jednom da častiš. Da ne propustim, jedinstvenu priliku.