
To je ono zlo u ljudima - potreba za gledanjem drugog čoveka kako umire. Od praistorijskih prinošenja ljudskih žrtava tobožnjim bogovima, preko rimskog koloseuma, gde su ljudi zdušno navijali za smrt gladijatora, lava ili centuriona, pa sve do današnjeg ultimat fight-a koji i mala deca odavno gledaju na tv-u. I svi ispuste uzdah strahote i gadjenja kada pobednik zada poslednji udarac, i svi nastavljaju da gledaju. Možda smo uspeli da se popnemo na mesec i unapredimo nauku, ali smo, negde u dubini bića, i posle pet hiljada godina ostali ista stoka.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
http://vukajlija.com/pakost/93092
+
Takodje +, mada mislim da ovo nema veze sa du[om. bar se nadam.