
To je ono zlo u ljudima - potreba za gledanjem drugog čoveka kako umire. Od praistorijskih prinošenja ljudskih žrtava tobožnjim bogovima, preko rimskog koloseuma, gde su ljudi zdušno navijali za smrt gladijatora, lava ili centuriona, pa sve do današnjeg ultimat fight-a koji i mala deca odavno gledaju na tv-u. I svi ispuste uzdah strahote i gadjenja kada pobednik zada poslednji udarac, i svi nastavljaju da gledaju. Možda smo uspeli da se popnemo na mesec i unapredimo nauku, ali smo, negde u dubini bića, i posle pet hiljada godina ostali ista stoka.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
http://vukajlija.com/pakost/93092
+
Takodje +, mada mislim da ovo nema veze sa du[om. bar se nadam.