
Nešto nalik živom blatu, što vas guta sve dublje u žabokrečinu besmislice i bespostojanosti, pritom se hraneći snagom i voljom ojačavajući lenjost i pospanost do tačke beznađa gde svaki kamen izgleda kao stena, svaki rad kao Sizifov posao a svaki treptaj kao poslednji. I dok vas ta čamotinja guta svaki deo tela trne i nestaje iz vašeg uma dok svetlo u vašim očima polako ne zauzme tama i bezčinjenične misli koje smo se drznuli da zovemo snovi ne preuzmu sve funkcije te velike sile koja nas deli od životinja a sve da bi sanjali nemoguće, nestvarno ili željeno i utapali se u sopstveno jezero utopije koje isparava sa prvim zracima sunca.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ти си јако велика фаца. +
hahahahaha sa đavolski dobrim reklamama xDDDDDDDD
čoveče, dao sam ti palac gore, ali bih ti obrisao definiciju zbog primera. nekako, nemam pojma, trulo je...
hehe, dobro sada više nema ni poentu :D
Obrisaću :D
Šta je bilo u primeru? +
eeeeeeeee.......... xD