
Parola koja je nekada predstavljala uživanje u životu, iskorištavanje svakog trenutka na najbolji mogući način, i nastojanje da proživiš svoj život u radosti i sreći, okružen dragim ljudima koje voliš. Trebalo je osetiti život, plivati sa delfinima, skakati padobranom, putovati, odlaziti na koncerte i kulturne manifestacije, i raditi sve ono što te ispunjava i čini da se osetiš zaista živim. Iskrena ljubav se takodje podrazumevala.
Danas sve više ljudi počinje da živi dane kao da su im poslednji - jer svi dani polako počinju da bivaju preslikani : zahvalan si ako imaš posao, trudiš se da napreduješ, živiš u nesigurnom svetu (svakog trenutka može da te pogodi kriza gde god da si), strepiš za sigurnost svog i života svoje dece, jer sve je više ljudi koji bi te rado kidnapovali ili opljačkali. Ženu i decu jedva stižeš i da vidiš, jer danas je nemoguće opstati ako i žena nije zaposlena. Polako se usvaja poželjan model ponašanja, funkcionisanja i življenja. I tako svaki dan do penzije, koju ćeš i ako doživiš provesti u pitanju - jebote, za čega sam se ja odricao, žrtvovao i radio.
Najčešći odgovor na poslednje ili pretposlednje pitanje u dečijim leksikonima
Tvoj životni moto ???
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.