Pozorišni lutak živi za aplauz, za savršeno odigrani čin. Hrani se žamorom publike, njihovim klicajem i hvalospevima. Njegov život je satkan u tom malom vremeni, njegov život predstavlja živote drugih. Svoj lik nikada ne naziva ulogom, niti poslom, zove ga umetničkim delom.
Moja mala posveta svim pozorišnim lutcima:
Dok predstava traje i žamor se čuje,
ti osećaš život, ti znaš da tu je.
Dok se zadnji dlanovi spajaju uz buku,
ti uživaš u slavi, u tom zvuku ruku.
I do zadnjeg naklona ti vešto glumiš
i sa zadnjim naklonom, sve što imaš gubiš.
Kad zavesa se spusti, utihne sala,
cela tvoja uloga nekako je mala...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
bas mi se dja, matori
pa drago mi je Živa silo :D