Prijava
   

Život sa demonima

Mračna strana čoveka, vazda skrivana od pogleda, brižnih reči i dodira. Okeansko dno duše u kom se brčkaju zlokobni trenutci, uspomene, dogadjaji i boli, slike, lica, strahovi i krici - komešaju se i izrastaju u demone, one krupne koji šapuću, i sitne koji se samo smeju.

Tražio sam šiljata koplja, silni malj, mač iz kamena..Tukao ih, ubadao, mučio..Krvare, plaču, pa se opet smeju..Prežive.

Osluškivao sam božju reč, čekao znak, tražio sam odgovore u knjigama i ljudima, proklinjao ih, plašio ih besom i vatrom srca, pretio..Podvuku se pod neki kamen, sakriju u vijugavu pećinu, ćute, čekaju, izadju..Smeju se i rugaju.

Trčao sam brže od vetra. Srce mi je lupalo, pluća sagorevala bez daha, nisam se okretao..Stizali su, nalazili trag, kao prišiveni da su.

Šunjaju se noću, bude me kad je krevet topao i kad je najlepše, ne daju da spavam. Kažu ustani, ne damo da bežiš u san. Novi je dan, idi u kupatilo, umij se, operi zube. Nagovaraju me da pogledam ogledalo, virnem kroz prozor, stisnem bravu i zakoračim u raskoraku sa svetom, idejama i okolnostima, realnošću i željama, onim što je bilo i onim što želim da bude. Neumorni su..

Rastu kada se smanjujem, kada sam lenj, dokon i zavučem se u najlošije društvo - sebe. Utišam ih u društvu, uz pivo, pesmu, entuzijazam i nadu koja kao rado vidjen poznanik iskoči sama, u prolazu, niodkuda. Bace ih u zaborav samo jedna prava reč, osmeh, poljubac i zagrljaj, lep dan, dobra vest, sreća drugih i gozba za dušu. Tada se ja njima rugam, upirem prstom, zadirkujem ih poput malog deteta. Čekaju i ćute.

Kadkad polete, otrgnu sidro, kad duša krene na buran put da istera svoje i gurne kamen sa srca. Iseku mi šake, razbiju glavu, rasplaču me, izbiju zub. I onda opet u krug. Bude me pakosno radosni, rodio im se još jedan nasmejani brat, spreman da muči, ponižava i vredja, golica gde ne treba, psuje, kune, sprda se i smeje. Dajte mi nešto da popijem, recite mi nešto lepo, na licu mi načinite krivu, pa ću nekako i ovaj dan izgurati i podneti. Lakrdija, šala, paganski humor i lice dragog čoveka, neobavezna reč..I život, točak, nekako se otkotrlja dalje.

Demoni se retko mogu ubiti i pobediti, ali to nije najvažnije - važno je protiv njih se boriti, važno je da se sa njima ne saživi. Dok se duša jednog dana ne otkine i ostavi ih da sami umru u svojoj muci i pakosti.

Komentari

Rasplakao si me čoveče. Do malopre sam čitao sabrana dela

cepam atome
, a sad me ti dokusuri sa ovim.

+,omiljeno i ako se ikada upoznamo imas od mene 3 piva minimum!

Hvala, tesko bi se to završilo na tri piva :]

ma koliko god,samo da zaboravimo na demone u tom trenutku :)

Od mene imaš i gajbu, i lozu i viljamovku...ma šta god hoćeš. Treći put se vraćam da pročitam ovo. Hvala ti dobri čoveče.

Nisam skoro procitao nesto ovako dobro! Matori, mani se definicija, kreni knjigu da pises, daleko ces dogurati.

Hvala! Ne čitaju ljudi više knjige..

Dusa jednog dana ne otkine? Mislis kada umres?

Vauuu, mislim da te volim.

оно, мало је дугачко за дефиницију.. више је.. састав.. али + ајде..

Da. Kada umres. Do tada samo borba i nastojanje da ih zaboravis i sutnes u neki budzak kad se da ;]

Bolno istinito. Iskreno sam odusevljena :)

wow čoveče,na čemu si ti? ovakvo nešto može samo drogiran ili pijan čovek napisati kada ima punu inspiraciju....prejako

Odlično. Depresija stvara vrhunske eseje, da li da se radujem ili da ožalim? + i drito u omiljene.

- od mene, ali savetujem ti da ides u Samizdat

Ovo je tužno.
Melkijades - posalji ih napolje, kroz prozor... - da čine dobra dela :)
Nick Cave?

Volim ga i slusam, ali nije inspirisao definiciju. Mozda negde podsvesno, malo i on :]

Ovo je nesto najbolje sto sam u zadnje vreme procitao!
Svaka ti cast!Ako se ikad sretnemo imas pivo od mene!
:D

Dajte ovo u izabrane..

odabrane* isti kurac..

ovo je stvarno odlično ++

uu od ovog moze da se rikne + i ode u odabrane

Ja ovo i dalje drzim u bookmarksu i stalno citam, i opet se pitam, koj' kurac ovo nije u odabranim?