Period koji dolazi posle Božićnog posta i traje sve do kraja januara.
Pre Sarmagedona:
Ja "Jooj, brate, raspašću se od posta, jedva čekam da se završi pa da jedem ko ljudina"
Pred kraj Sarmagedona:
Ja: "Kevo, sta ima za ručak?"
Keva: "Ima jos uvek onih sarmi sine, da ti podgrejem?"
Ja: "Ma terajte se i ti i sarme i ruska salata vise u pičku materinu! *Brglaaargh!*"
Nemate zašto da se sekirate. Ima ko je zadužen za to. Da, ja, a ko bi drugi? Aj'te, molim vas, pa nemojte da se vređamo. Naravno da umem, pa valjda me poznajete. Kad sam ja nešto zajeb'o, nikad. Uostalom, zar ne vidite koliko odišem samopouzdanjem? To znači da znam.
- Gosn premijeru, preti li zemlji opasnost od ove nove ekonomske krize?
- Opasnost? Zemlja? Kriza? Premijer? Ma kakvi, ostatak sveta je u krizi zato što oni nemaju pojma. Mi ne samo da nećemo imati krizu, već ima i da napredujemo, postaćemo lider u regionu, da se tako duhovito izrazim. Evo, ide Mrka, sad će on da vam objasni šta sve ima da izgradimo.
---------------------------------------------------------------------------------------
- Mijate, a da ipak ja izvedem ovaj penal? Znaš, kapiten sam i sve to, a i ako promašim ljudi će lakše to zaboraviti jer nemam potpuno nerealnu frizuru koja im se nepovratno urezala u svest.
- Samo se ti Piksi opušti. Viđu ga ovaj Vandersar kakav je, ka' čačkalica, ima da ga unijesem u gol zajedno sa loptom. Pazi sad...
--------------------------------------------------------------------------------------
- Vadi ga bre!
- Ne brini, puška je zakočena.
Бицепс који има само естетску улогу. Оно што разликује батицу од сељанина који јуначки цепа дрва. Састоји се од тридесет посто мишића, двадесет посто масти и педесет посто блама. Не мош' с њим да вучеш Југа, нити поштену ћушку да лупиш. Са друге стране, мош' да се сликаш из профила, па да изгледаш онако морнарски нагрувано.
- Брте, извали ми лабуда! А, сам јак?
- Ајде бре будало, склањај тај тебрицепс, бламираш нас.
Pokušaj mlađeg kolege da starijem "iskusnom" predoči neko novo rešenje postojećeg problema, koje se obično završava prekornim pogledom i navedenim komentarom.
a: Ja mislim da bi ...
b: (nervozno ga prekida) Ma šta pričaš, nemaš ni dva pišanja u ovom preduzeću, a već si se našao tu da mi pametuješ!
Po legendi iz 19. veka ruski zatvorenici bili su silom terani da igraju ruski rulet stavljajući na svoju slepoočnicu cev revolvera "nagan M" koji je u burencetu imao samo jedan metak, i potežući okidač. Čuvari zatvora bi se kladili u ishod igre uz velikodušno davanje votke srećniku koji bi posle šest uzastopnih potezanja okidača ostajao živ, što se dešavalo samo pokoji put tokom mnogo godina. U to vreme standardni revolver u carskoj armiji "nagan M", imao je burence od sedam komora.
Uzmimo primer da vam je neko ponudio milion da stavite cev revolvera na čelo i potegnete okidač, ne znajući u kojoj je komori burenceta jedan jedini metak. Pet od šest pokušaja obezbeđuju vam bogatstvo jer igla toliko puta udara u praznu komoru burenceta. Samo jedan od njih ubacuje vas u statistiku zasnovanu na 1:6 = 17%, tj. u verovatnoću da ćete ostati mrtvi već pri prvom potezanju okidača. Statistika i teorija govore da bi pet od šest igrača moglo postati bogato, sa po milion u džepu, što se ne viđa u praksi, ali bi se moglo videti u čitulji, jer onaj ko igra ruski rulet, brzo postaje žrtva onih 17 odsto, a iza sebe ostavlja priču o neobičnom, ali originalnom načinu smrti.
Srpski old skul test ljubavi, definitivan i kapitalan korak dalje u romantičnoj vezi i ozbiljan znak da bi dve familije mogle uskoro da se oprijatelje. Gest junoše koji devojku odvaja od svih drugih šema i kombinacija i stavlja je u centar bar onog što je iole ostalo sveto nama Srbima, a sa njene strane znak istinske zainteresovanosti i hrabrosti - ko bi zbog drugog razloga izdržao snajperisanje izvršnog konzilijuma tetki i ujni, babino nazivanje snajom i štipkanje za obraz, lukava strikova pitanja o lozi prezimena u okviru interne udbaške provere je l' iz dobre kuće i kako stoje s imetkom, i đedovo pitanje jesu njeni onomad bili za Đujića ili za onu črvenu gamad.
Ako prođe test srpske slave, to je već materijal za ženidbu: prvo, jer te familija voli, tvoji su iako su daleko od savršenih, i žele ti sve najbolje, jer, jebiga upremili su rakiju za tu svadbu već iste godine kad si se rodio, a drugo - bogami, to je onda žena mnogo jakih živaca i neviđenog strpljenja kakva čoveku kroz život može biti i ljubavnica, i prijatelj, a bome i jatak.
Što se ne smuvaš sa Marijom gotičarkom, prelepa je cura, pametna, slatka, a neko reče da su te gotičarke uragan u krevetu, naravno ako ti ritualno ne odseku kurac i stave u teglu s krastavcima...
Sve je to tačno, ali.... Kako ja to na slavu da dovedem?!
Парола окореле нимфоманке, која се највише ложи на интелектуалце.
- Матори, јел знаш с ким је Соња Нимфа?
- Реци?
- Са Шомијем Главоњом!
- Па да, она такве воли, гистро паметне. Даје се на знање.
Rakija najgoreg mogućeg kvaliteta. Sastojci i starost ove rakije se ne mogu ni laboratorijski utvrditi. Mogu da je piju samo ljudi kojima je jetra otišla još dok je MARŠAL bio živ, pa njome ubijaju vreme do ponovnog susreta sa istim. Jedina poznata stvar vezana za nju je to da se pravi u KADI, po čemu je i dobila ime.
Deda: "Snajka, gde mi rakija iz frizidera?!"
Keva: " U kupatilu."
Ja: "Šta će rakija u kupatilu?"
Keva: "Nestalo mi Domestosa."
1. Kada svi zaspu ili odu nekuda, on je tu da mi da minus.
2. On nikada ne ostavlja komentare, jer ne želi da pokvarimo odnos.
3. On prati moj lik i delo, više nego bilo ko drugi.
4. Mnogo puta je pominjan u mojim definicijama, te je dobrim delom zaslužan za moju popularnost.
5. Dao mi je jednom jedan plus. (Hejter mekog srca)
6. Da nije njega, ne bi bilo ni ove definicije.
7. Zbog njega se i moderatori povremeno pozabave mojim profilom.
8. Ja se zbog njega uvek osećam posebnim autorom.
9. Moj hejter napreduje, više me ne hejtuje odjednom, već lagano, definiciju po definiciju - što znaci da ja pozitivno utičem na ljude.
10. Glavni razlog - on je neiscrpni izvor inspiracije.
Hvala ti, dragi moj hejteru!
Eufemizam za: Odvratno je!
Nemam srca da ti rušim sneška kad se već toliko oduševljavaš i stoga ti neću konkretno napljuvati predmet diskusije, al' meni savest naprosto ne dozvoljava da klimam glavom na nešto što nije za odobravanje.
-Uh... Konačno je sve prošlo i napokon da odmorimo. A nisi mi rekao, kako ti se dopala moja venčanica?
-Hm... Ouvaaaj... Ti si meni uvek lepa!
-Hihihihi, dobro ja, ali baš me zanima šta misliš.
-Pa... Iskren da budem... nisam fan.
-Štoooo?
-Pa ostade mi utisak da si proletela kroz babin štrik kad rasprostre zavese spremajući kuću pred slavu. Ne bih umeo da ti približim bolje.
Неупознату дружину или дружину коју никад нисте срели или упознали чине најбољи другари Јанко и Марко. Они су увек заједно. Без обзира на то што их никад нисте видели, можете да будете сигурно у то да где је Јанко, ту је и Марко и обрнуто. Њих двојица имају још два другара. Они се зовy Курта и Мурта. Скуп те четворке није баш чест, али има случајева кад се сва четворица нађу заједно на једном месту.
Ако случајно чујеш да неко истовремено изговора имена целе дружине, то је знак да је неко нешто веома засрао, да су споменута само прва два другара, онда није ништа страшно.
Неупозната дружина живи у Пичковцима. Њихов завичај такође нико није видео и нико се није нашао у њему.
Временом, дружина је наишла на још неколико другара. Јанко Јанковић и Петар Петровић су њихови нови другари. Међутим, дружина је наишла на два непријатеља. Ђока и Пера су баш лоше особе. Где год се они помену, аутоматкси је сигурно да је ту неки хаос.
О овој дружини су нам најчешће причали наши родитељи кад смо били мали. Кад год ми не знамо ко је ''то'' урадио, увек би убацили неког од ликова неупознате дружине као актере тог немилог догађаја.
По свему судећи, цела та дружина је скуп веома лоших људи. Никад ништа добро нису урадили и увек су ту кад је направљено неко срање. Ипак сам их много заволео и својој деци ћу да причам о њима.
-Јооој, децо, јебам ли вам матер у пичку. Па ко је оставио пуштену славину у купатилу? Гле' колк'а поплава, крв вам јебем.
-Нисам ја тата.
-Па ко је онда? Да нису Јанко и Марко?
-Нису они, тата. Знаш да су у школи.
-Ау, јеботе.
' Go to your room! '
Verovatno najstroži vid ukora/kazne koji su kadri da smisle prosečni američki roditelji. Tako je barem u njihovim serijama i filmovima a nemamo baš nekih većih razloga da sumnjamo da je i u pravom životu drugačije. Elem, slanje grešnog deteta u sobu, nezavisno od onoga šta je ono tačno, kako i gde uradilo ( obično je u pitanju pocepano zadnje sedište neke stare korvete ), spada u, kako se čini, najozbiljniji i najteži deo vaspitavanja malih amerikanaca tj. konačnog bolnog roditeljskog prihvatanja da im čeda, podgojena i sirota, nisu savršena. To saznanje obavezno sa sobom povlači brojna grupna savetovanja sa porodičnim psihijatrom kao i česte zajedničke izlete ( na primer, u tržni centar ) kako bi se, navodno, što lakše prebrodila trenutna kriza u odrastanju budućih naslednika. Školovani američki psihijatar će, naravno, uvek reći da se te stvari rešavaju same od sebe i da deci treba dati potpunu i ničim ugroženu slobodu. O eventualnom fizičkom kontaktu, jasno, nema ni govora – naime, očevi IPAK sačekaju da im ćerke napune 18 godina za to. Iz svega ovoga proizilazi da kada odrastu, mali Amerikanci postanu tako veliki zlikovci da im na celom svetu nema ravnih. Međutim, najvažnije je da su odrastali u zdravim i normalnim porodičnim uslovima...kopilad.
Nju Hejven, država Konektikat
- Mama, tata...Ja imam nešto da vam kažem...
- Reci Džesika, dušo. Slušamo te...
- Pa, ovaj...znate...Ja sam danas slupala korvetu koju ste mi poklonili za 15-ti rođendan pa sam izgubila svoju MasterCard karticu sa neograničenim limitom; pa nisam išla u školu već sam bila kod drugarice Džoudi pa mi je njen tata dao da pijem pivo i milovao me između butina; pa se meni to dopalo pa sam spavala sa njim; pa sam u povratku kući na putu naišla na nekog krupnog crnca koji me je zamolio da ga povezem pa sam ga povezla; pa sam stavila njegov penis u usta i veći je nego onaj od Džoudinog oca.
- Go to your room, Džesika i razmisli dobro o onome što si učinila...!
- Ok. Kad će večera – I 'm kind of hungry...?
- Zvaćemo te da siđeš, Dži...
Beograd, država Srbija ( sa Kosovom, naravno )
- E, ćale, slušaj...
- Šta je, bre, džukelo...?!
- Ćale, ovaj...ne znam kako da ti ovo kažem...mmmmhm...
- 'Ajde, bre, šta se izmotavaš?! Je s' don'o ono pivo što sam te posl'o...?!
- Pa, ovaj...jesam...al' , jebiga. Slučajno sam razbio jednu flašu, ćale...Mis'im, izvini, stvarno nisam namerno, keve mi...!
- Ženoooo!!! Donesi mi brzo ONAJ kaiš, sa ONOM kopčom!!! Ovaj mali nam je opet napravio štetu!!! Saću ti jebem milosnu mamicu ja...!
Suprotno od alfa mužjaka. Štreber bledog tena, neretko sa đozlucima. Svuda ih nosi sa sobom. Po svoj prilici je edipovac. “Biće kako mama kaže”, misli on u sebi. Ne skida se s neta; on je hodajuća vikipedija. Uglavnom sluša new wave, indie. Nekako obožava Dorijana Greja. Kada ga vidiš u izlasku, poželiš da mu zapevaš onu od Idola: “Retko teee viđam sa devojkamaaa”. Jer, on sa ribama jednostavno ne ume. Prezire sve mediokritete, a gotivi samo ono “kvalitetno”. Dakle, kvalitetna muzika, kvalitetne knjige, kvalitetni filmovi. Idealista je i zato često upotrebljava glagol “iskristalisati se”. Pastelne boje su mu omiljene.
Bangavi narcis… Ne treba ti.
Obično umesto željene princeze dobije ružno pače.
Problem sa kojim se susreću nogatiji ljudi u Srbiji.
Nedostatak brojeva ove ljude dovodi u situaciju da prvo pitaju da li uopšte ima njihov broj u ponudi, a ako ga ima, onda iz oskudne ponude biraju one koje im se sviđaju. Ovaj problem uglavnom imaju ljudi 50+, čamdžije, a što je manja sredina oskudica brojeva udara i na 46, 47.
----- Niš, podzemni ------
-----Prva prodavnica:
- Dobar dan, gledam patike za košarku.
- Naravno, izvolite, sa vaše leve strane.
- Ove bele pošto su?
- 10.000.
- Mnogo, ali dobro, sviđaju mi se, broj 48 ima?
- :odrično klimanje glavom: C.
- Ništa doviđenja.
-----Druga prodavnica:
- Dobar dan, gledam patike za trening da kupim.
- Izvolite.
- Evo ove Nike hyperdunk, koji broj imate?
- Do 46.
- PU! Ništa onda, doviđenja.
-----Treća prodavnica:
- Dobar dan, imate li neke košarkaške patike broj 48?
- Ček da pogledam u magacinu ako ima nešto.
- Sačekaću.
- Nema ništa.
-----Četvrta prodavnica:
- Imate li neke patike koje su 48?
- Imamo ove starke.
- Daj.
- Imam i vesla koja idu uz njih, ako 'oćeš?
- He he. Mislim se, pička ti materina! Doviđenja.
Vrhunac nečijeg izvoljevanja. Poslednja stvar na listi želja, kao ona iz crtaća koja se proteže u nedogled, čija dužina teži beskonačno, slično koloni u Srbiji kad se deli fino upakovano govno za dž.
- Matori, možeš mi kupiš skripte iz BSVS?
- Nema frke.
- A kad već ideš do faksa, pitaj za vanredni rok.
- Važi.
- E, i molim te, kupi pljedžu kod matorog u povratku.
- Dobro.
- Urnebes, kupus, kečap, majonez.
- Idem.
- Ček, ček, svrati do kladže i uplati mi ovo.
- Ok.
- I ako nabasaš na Micu sisu, reci joj da svrati. Suva kurca sam već metar dana.
- Brate...
- Ustvari, evo ti njen broj. Pozovi je.
- Oćeš i da je izjebem za tebe?!
- Ne moraš da se mučiš. Reci joj da ponese onaj stativ. Ovaj put bez kamere.
- Još nešto?!
- Ne. Ustvari... Plati račune za stan, svrati po brokoli do pijace, pozovi moju kevu i reci da sam pao ispit što sam polagao prošlog aprila, vrati dug babaseri 100 kinti u birtiji, izvini joj se za govno na pločicama i izvini se u menzi što sam se ispeglirao na radnicu. I nemoj da zaboraviš...
- Neću nikako!
- Kupi crno beli hleb od heljde sa esencijalnim uljima i suncokretovim semenkama, ali da bude svež!
- Oš možda i prepeličja jaja?!
- Tvrdo kuvana.
Ćufta u studentskoj menzi. Nikad ne znaš kakvo te iznenađenje očekuje unutra.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.