Prijava
  1.    

    'Ajde ONU pesmicu

    Rečenica kojom su te kad si bio klinac stariji sokolili da izrecitujes pesmu vulgarnog sadržaja jer za matorce nije bilo ničeg sladjeg nego da slušaju malu decu kako psuju. To se obično dešavalo kada sa roditeljima odeš negde u goste, kod prijatelja ili rodjaka. Ti bi se prvo nećkao, stideo, odbijao, ali kada bi ti ponudili mito u vidu čokoladice ili neke kinte odma bi raspalio po toj poeziji bez dajeg razmišljanja. Krajnji efekat svega toga je oduševljena publika, poštena isplata gore navedenog mita za tvoj trud, ti nikad srećniji u životu zato što si u centru pažnje, a roditelji... Pa, njihova reakcija na sve to obično se dešava kada se vratite kući.

    - Joco... Joco bre! Dodji kod čika Zorana u krilo! E tako delijo! Ajde sad da mi izrecituješ pesmicu koju sam te naučio pre neki dan. Znaš ti koju... ONU!
    - Neee... Neću, sramota me jeeee!
    - Ma šta srmota, ajde nemoj da si takav! Evo daću ti 100 dinara ako izrecituješ, da imaš za sladoled. Može?
    - Možeeee!!! IDE ACA POŠTAR, NOSI KURAC OŠTAR, BEŽ'TE ŽENE BIĆETE JEBENE!!!!
    - (svi) Bravooooo, bravooooo, svaka čast! (aplauz)
    I dok nasmejan gledaš sve oko sebe kako ti se smeju i aplaudiraju na kraju sobe primećuješ majku i čitaš joj sa usana kako nemo izgovara "Jebaću ti sve po spisku kad dodjemo kući!!!"