Prijava
  1.    

    Autobus

    Vozilo koje ide dva puta brže kad trčite za njim nego kad sedite u njemu.

  2.    

    autobus

    Čudimo se psima što trče i laju za automobilima, a ne pada nam nikad na pamet da i oni možda hoće da se voze.

    A kad bi progovorili, verovatno bi to izgledalo ovako:
    Kuče1: Vidi onu budalu što trči i psuje za autobusom, koji mu je? Nisu mi jasni...
    Kuče2: Ma pusti, ljudi...

  3.    

    Autobus

    Vozilo koje ide dvaes' puta brže kada spavaš u njemu.

  4.    

    Autobus

    Merna jedinica za vreme u seoskim sredinama.

    Unuk(gradsko čeljade) u poseti na selu.Sedi u dvorištu sa dedom.Deda razvezao priču o Nemcima,Partizanima,Titu...

    Unuk(svako malo vadi mobilni iz džepa,nervozno zuri u isti,sumnjičavo vrti glavom i vraća ga nazad u džep).

    Deda:...i onda kad su javili da je Nemačka kapitulirala nastalo veliko slav...Šta je bilo dedin junače?!Sekiraju te curice?
    Slušaj ti dedu,da ti kaže nešto.Ženama samo treba čvrsta ruka.Samo oštro s njima,i ima da te gledaju ko Boga.Mora da se zna ko nosi pantalone.Nego kako.Ehehhe kad sam ja bio mlad secam se da sam...(odjednom skače kao oparen)Pola pet!Kad pre majku mu!?Sedi ti sad ću ja smo da na'ranim živinu.Ljutiće se baba ako zaboravim,znaš kakva je...

    Unuk:Ma nema frke deda,nego kako bez sata znaš da je pola pet?

    Deda:Pa eno sad prođe autobus iz Pičkinca!

  5.    

    Autobus

    Juče sam išao autobusom u školu.
    On je nikakav, ima samo dva šibera i nema prozora pa se desi da se ljudi unutra guše i preznojavaju i blede zbog toga.
    Vlasnik autobusa ne mari za putnike.
    Toliko ide sporo da sam ozbiljno razmišljao da ga podmažem smrt lepkom, znam da će početi da leti i da ću brzo stizati u školu.
    Pre dva dana sam seo na predzadnjem sedištu i ugledao Alkatel mobilni telefon, bio je lep, ali šta će mi, ja imam dva.
    Odneo sam ga vozaču i rekao mu NEKO JE ZABORAVIO OVO TAMO PA ETO... on mi je rekao BRAVO i pružio mi ruku, a ja sam je ogulio i pojeo.

  6.    

    autobus

    Smeshno je gledati nekoga kako trchi za autobusom, smeshnije je ako ga ne stigne, a najsmeshnije je ako si ti vozach.

  7.    

    autobus

    mesto gde je prozor izvor zivota.

  8.    

    Autobus

    Teatar sa pristupačnom cenom karte.

    Ulazim. Bar pokušavam. Na vratima neki klinac gricka semenke, i raširio se, tako bih mu opalio jedan aplauz, ali neću, nikad nisam bio nasilan. Očigledno ga nisu batinali kad je bio mali. Usput priča sa ortakom, o tome kako je danas isprebijao dva kretena u školi, mada mislim da mu je ovo standardna uloga, ne trudi se da uči nešto novo, jer kod njegove publike ovo skroz pije vodu. Nekako sam došao do prozora, gde će visoki konj, oće li levo ili desno, nikad nisam voleo te krajnosti, ali odoh levo.

    Devojčica ispred mene se postidela, toliko da je navukla rolku, da joj se ne vide usta, ali oči pričaju. Zašto se stidi? Jesam li ružan? Jesam li kojim slučajem lep? Da li joj ličim na serijskog ubicu. Počinjem da je razumem, i ja se stidim nje, jer je na 20 cm od mene. Majstor će zakočiti, pomisliće da sam neki seksualni paćenik. Pošto ne mogu da se pomerim, moj pogled luta ka autobusu.

    Autobus kreće, a vidim dedu koji se probija, sa onim mučenim izrazom lica. Čitam svaku njegovu boru, kao veliki poraz u životu. Da sedim, možda bih i ustao ali ne sedim. Devojka blizu njega ustaje. On odjednom menja facu, bore nestaju, tuga takođe, postaje srećan kao malo dete kad mu se helikopteri vrte iznad kreveca. Kakav doajen ovog pokretnog pozorišta. Skidam kapu, da nisi toliko star primili bi te na akademiju, osnovni uslov zadovoljavaš, smrdiš brate odavde na Vinjak. Nije ni Vinjak ono što je nekad bio, jebi ga. Nego da se vratimo na pozornicu. Sada glavni lik predstave postaje kulturna devojka koja je ustala ovom gospodinu. Gleda po autobusu, hoće li joj bar neko očima pokazati da je uradila dobro delo. Namešta suknjicu, da je neko bar pogleda. Šta je ovo? Ne vidim je. U prvi plan upada neki brkonja, smrdi brate na 2 metra, devojčica preko puta mene navlači rolku i na nos. Nemam gde. Otvaram prozor da makar malo udahnem vazduha. Osetih na leđima neki predmet. Deda iza pokazuje štapom da ga zatvorim, a očima da ga je uhvatilo u krstima i pored 2 prsluka, i džempera preko.

    Prolazi vreme. Jedno svetlo crkava, atmosfera se podgrejava, a vozač pogađa direkt u rupu, čisto da nam pokaže da i on ovde ima ulogu, da nije statista. Zanemario sam miris, odsustvo svetla, i nervozu što zbog gužve u saobraćaju, kraj predstave nije baš blizu kao što sam mislio. Ispod najjačeg svetla zvezda. Riba i po. Makar je tako u njenoj glavi. Crvena kombinacija, sa šerpa plavim čizmama od prevrnute kože. U ušima slušalice, i peva na plejbek, malo se zanela, ali dobro biće ona jedan dan zvezda.

    E pa moji glumci, došao je red da napustim vašu predstavu. "Izvinite, možete li da se sklonite, silazim!" Hm, ne pali... "Mali, sklanjaj se sa vrata, silazim na sledećoj!" Kako se ovo pozorište odaljava, shvatam da sam i ja tu imao neku ulogu. Sutra opet to neće biti to, menjamo činove, prelazimo iz komedije u tragediju. Jedino što ostaje isto, to je scenografija. Ne menjaju je pedeset godina, zadesi se neko pa iščupa stolicu, polomi šipku, pokvari vrata. Nemojte misliti da su to nasilnici! Oni se bore za umetnost! Daske im život znače, problem je što ih nemaju dovoljno, tamo gde su najpotrebnije.

  9.    

    autobus

    Prevozno sredstvo za koje još nije ustanovljen tačan broj ljudi koji može da se nagura u njega.

  10.    

    Autobus

    Stvar koja opravdava više časova nego majka i lekarska uverenja.

  11.    

    Autobus

    Prevozno sredstvo u kome je sve moguće. Glavnokomandujući je majstor, a putnici uglavnom stariji ljudi, penzioneri - obična pešadija. Klasično bojno polje. Mala je verovatnoća da ne sretnete gomilu "starijih gospođa" u svakom mogućem autobusu, svakog mogućeg sekunda. Sve te navedene babe verovatno će imati svakojake falinke: od išijasa, reume, preko Alchajmera, do bolova u kolenima (u kolenu se krije detektor za predstojeće padavine i javlja se baš uoči neprilika). Na kraju će doći do "rokade" tako što će baba sesti, a Vi uredno stajati (uglavnom pored automata za karte "ako kojim slučajem naiđe kontrola") u novim japanskim autobusima koji greju čak i kad motor ne radi, a i leti podrazumeva se.
    Nije poželjno, ali dešava se da u prepuni autobus (prepun je tek onda kad se zgura još sto tries' ljudi posle predviđenih dvesta pedes' - što se često i dešava) s vremena na vreme uđu bendovi željni afirmacije (ciganin saksofonista, u pratnji dece, malih "slavuja" i opaskom: "Bato, može neki dinar?").

    Naravno, tu je i kočijaški žargon, od rane zore:
    "Pomeri se s' vrata, konju! ; Pusti me da uđem, stoko!"
    "Sredina malo nazad da vam JA ne bi doš'o tamo, jeste čuli!"

    Na kraju se neretko sve završi jednom majstorovom: "Svi napolje pukla guma (nestalo benzina), sa'će pošalju drugi autobus" - i džaba ste se švercovali.

    Urbana legenda kaže da je đavo stvorio GSP da dobro namuči Srbe.

  12.    

    Autobus

    Veštačka stena za penzionere.

    - Au jebote, opet ćemo zaglaviti na ovom stajalištu kod pijace.
    - Što? Ništa veća gužva nije nego na prethodnim stanicama.
    - A nije, ali pogle’ samo koliko penzosa čeka, pa do podneva neće ući u bus, kao uz veštačku stenu da se penju. Gle’aj sad, gle’aj onu babu na srednjim vratima. Prvo će da zamahne levom rukom i zakači se za šipku, ali sa nogama van busa još uvek. Eno, vidiš. Taaako, pa sad lagano desnu nogu na prvi stepenik, šta sam ti rek’o?! Onda glava levo, pa desno, da se snimi pozicija i najbliže prazno sedište. E, tek sad ide i leva noga na drugi stepenik, pa se zakači i desnom rukom i gle sad op op op obema rukama se naizmenično kači o šipku kao uz konopac da se penje, a onda štrafta do sedišta.
    - Hahahhaa ne veru’em, na šta ti obraćaš pažnju.
    - Obraćao bi i ti matori, da kasniš tako svakog jutra na posao, dok se penzosi razgibavaju po busu.

  13.    

    autobus

    gasna komora uvezena iz Japana; Japanci su se toliko bojali neke nove Hirosime da su svoje autobuse (danas one koje su nama donirali) hermetizovali do te mere da u njih ne moze da dospe niti jedna cestica radioaktivnosti. sa tugom se secamo nasih starih autobusa sa rupama (od metaka?) na izandjaloj korodiranoj karoseriji koji su predstavljali prirodne ventilacione otvore.

  14.    

    autobus

    Javno nekupatilo!

  15.    

    autobus

    vestacki ekosistem, sa veoma teskim uslovima za zivot...
    populaciju uglavnom cine grabljivci, glavni grabljivci su penzioneri, love uglavnom pojedinacno, a ponekad i u manjim grupama
    na dnu lanca ishrane nalaze se djaci i studenti, koji su glavni plen grabljivcima..
    od prirodnih uslova preovladjuju vruca smrdljiva i zagusljiva leta, i hladne zime sa zamaglenim prozorima i zaledjenim sedistima
    na bolesti tipa hiv, hepatitis, H1N1, i ostale bolesti tog tipa je vecina grabljivaca razvila imunitet, tako da one predstavljaju opasnost samo za vrste sa dna lanca ishrane...

  16.    

    autobus

    bojno polje gde se borite da prezivite...vreba vise opasnosti,babe koje ne daju da se na 40 stepeni otvori prozor,zagoreli vulkanizer ili nesto slicno koji se nasladjuje vasom zadnjicom dok mu ne nabijete lakat u stomak ili koleno u jaja,sofer koji ce vam zatvoriti vrata dok ste jos na prvom stepeniku tako da cete ostati ili bez dela zadnjice (na vulkanizerovu zalost) ili bez jedne noge (na vulkanizerovu srecu)...ali prednost su svakako zurke koje svakodnevno priredjuje omladina naseg grada....sa hitom "ciganin sam al' najlepsi"....

  17.    

    Autobus

    Glavna stvar koje se deca secaju kada dodju sa izleta/ekskurzije.

    -Sine,kako ti je bilo?
    -Super...Znas kako je bilo ekstra u autobusu.

  18.    

    Autobus

    Čarobna reč koju učenik izgovara profesoru kad zakasni na čas, i najbolje opravdanje za kašnjenje.

    - Dobro jutro, izvin...
    - Kako si uspeo sad da zakasniš, baš sad kad obrađujemo najistaknutije hetitske vladare?
    - Autobus...
    - Beži na mesto!

  19.    

    autobus

    banja od 1000 stepeni C za lecenje lose cirkulacije starijih sugradjana; buduci da covek sa godinama postaje postepeno hladnokrvna zivotinja uopste nije cudno zasto se babe i dede non-stop nalaze u njima

  20.    

    Autobus

    Popularni naziv za učionicu koja ima dva, a ne standarnih tri reda. Prednost je što je razred izdužen i profesor nema dobru preglednost i kontrolu nad zadnjim klupama. Ovake učionice obično nastaju rušenjem zida između dvije učionice i tako nastaje jedna velika. U ove autobuse se stavlja mirniji razred jer niko od profesora ne želi da se dere, jer dok dovikne do zadnje klupe izgubio je glas.