
Likovi koji u gradskom prevozu, u najvećoj gužvi, melju na mobilni telefon ceo put od bloka 45 do (nedajbože) Borče vama pored uveta, previše tiho i mumlajuće da biste ih razumeli, a previše glasno da biste mogli da se koncentrišete na prekoglavno čitanje novina dedi koji sedi ispod vas. Ukoliko pokušate da okrenete uvo na njegovu stranu, da bi čuli s kim i šta mumla, njegovo mumlanje se stiša do nivoa mrmorenja, toliko da se pitate kako ga sirotica (uvek je sirotica) s druge strane uopšte čuje, kad je i drndanje autobusa glasnije od njega.
Tek kad izađete iz busa, onda shvatite da priča s devojkom, i da je celo to mumlanje bilo bezočno papučarenje i lizanje dupeta, dok ona sedi kući i gleda špansku seriju (stoga se, verovatno, i trudio da to bude što manje čujno ekipi u busu).
Mislim da oni ne komuniciraju vokalno, nego nekim specijalnim retard-talasima, pa se zato i razumeju.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.