
Likovi koji u gradskom prevozu, u najvećoj gužvi, melju na mobilni telefon ceo put od bloka 45 do (nedajbože) Borče vama pored uveta, previše tiho i mumlajuće da biste ih razumeli, a previše glasno da biste mogli da se koncentrišete na prekoglavno čitanje novina dedi koji sedi ispod vas. Ukoliko pokušate da okrenete uvo na njegovu stranu, da bi čuli s kim i šta mumla, njegovo mumlanje se stiša do nivoa mrmorenja, toliko da se pitate kako ga sirotica (uvek je sirotica) s druge strane uopšte čuje, kad je i drndanje autobusa glasnije od njega.
Tek kad izađete iz busa, onda shvatite da priča s devojkom, i da je celo to mumlanje bilo bezočno papučarenje i lizanje dupeta, dok ona sedi kući i gleda špansku seriju (stoga se, verovatno, i trudio da to bude što manje čujno ekipi u busu).
Mislim da oni ne komuniciraju vokalno, nego nekim specijalnim retard-talasima, pa se zato i razumeju.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.