Prijava
  1.    

    Bajka o Ivici i Čmarici

    Veruje se da ovo delo nije bajka, već da je nastajalo u jednom realnom vremenu. Satkana od tananih niti srca i najiskrenijih osećanja, duševno - mekih i seksualno - divljačkih, ova ljubavna drama je zabranjivana, skrivana, cenzurisana, spaljivana..Priča o dva mlada heroja, neshvaćenih u njihovom vremenu, koja se popišala i na film Broukdik mauntin. Ljudi su zbog nje gubili glave jer, šta ćete, inkvizicije, konzervativci, komunisti, socijalisti..N isu uspevali da se izbore sa puritanstvom, a kamoli sa nečim što su nazvali homoseksualizmom rane mladosti. No, pogodan ambient je ipak nastao, i istina je izašla na videlo.

    Sluteći da okruženje nije spremno na ovakvu ljubav, autor ovog životnog zapleta prenesenog na papir, domišljat u svoj svojoj mudrosti, izmenio je priču na vreme a detalje pažljivo posakrivao, promenio pol jednog lika, ubacio vešticu i ovo delo preinačio u moralno - ugodno (što original zaista nije). A što se originala pak tiče, strogo se čuva u papskoj državi vatikan, gde se pažljivo proučava (postoje glasine da je delo iskopirano i da ga čuvaju crkve širom sveta, gde je jedno od popularnijih štiva). Ko zna.

    No, predjimo na priču.

    - Ivica je bio fino vaspitani mladić iz dobrostojeće porodice, koji je rano primetio da je drugačiji od ostalih vršnjaka : drkao je pred ogledalom, a svrbelo ga je jedno drugo mesto. Takodje, prezirao je ukus piva koje bi derani prokrijumčarili, a nerviranje zbog devojčica nije bila njegova stvar - nije ga zanimalo. Bio je lepo odgojen, obrazovan, mrzeo je uštogljenost njegovog porodičnog ambijenta a voleo da sedi u krilu drvosečama i kovačima koji bi poslom svraćali. No, to nije bilo to. Želeo je nešto drugo, nešto više, nešto divlje..Pubertet je počeo da čini svoje.

    No, nošenje haljina (krišom) nije bila jedina zajednička crta njega i devojčica. Ložio se, kao i svako dobro čeljade u tim godinama, na male barabe i propalice. Na buntovnike. Na frajere. Jednom rečju, na Čmaricu, koji je još ranijih dana izrazio želju da ga spenkuje po guzovima, ne krvnički kao učitelj, već strasno kao latinski ljubavnik. Ljubav se rodila kada ga je Ivica u školi na fizičkom, video kako urinira iz svog petožilnog kabla, što mu natera sinu na usta.

    Čmarica je bio dete koje su deca ostalih majaka i sama izbegavala, shvatajući značenje termina loše društvo. Opališe se on i Ivica krišom, u slami, i rešišoše da pobegnu daleko, od sela i seljaka, konzervatizma, zaostalosti..Rešili su da potraže novi, za njih ugodniji i bolji svet. Rešili su da odu u holivud!

    Pošto za holivud nisu imali sredstava a ni godina, a porno industrija je tek bila u povoju i nije bila zainteresovana za njihovu priču (a i ko bi tu skaradu uopšte gledao), otisnuli su se preko stepe do reke, preko reke do obale pa u šumu, gde je madam Drizel držala bordel za putnike namernike i one koji su tamo usput svraćali. Činilo se divno, no - Drizela, koja se ložila samo na žene i kuglu od naslona na svom spavaćem krevetu, gadila se muškaraca i svega u vezi sa njima. Pošto su joj trebale sluge, reši da ovu dvojicu ostavi i vidi šta joj je sa njima činiti.

    Jadni, shvativši da nemaju kud jer su bez novca a nazad ne mogu, Ivica i Čmarica pretrpeše goleme i mnoge torture na svom duhu i telu : na stranu što su morali da ribaju, kuvaju, peru, vuku vodu i cepaju drva, bili su terani i na sledeće kobi:

    - morali su da drže ogledala golim prostitutkama dok se ove šminkaju,
    - da ih stišću za sise,
    - da gledaju za njih protivprirodan blud kada bi opštile sa šumarima i kamiondžijama (pardon kočijašima) i, što je prevršilo meru :
    - morali su, obučeni u kožu da ih pred publikom bičuju.

    Uteha su im bili jedino zagrljaji u gluvoj noći kada bi poobavljali sve poslove i nada da će jednom biti bolje.

    No jedne noći, matora kurvetina Drizela se trgnu u snu, i obesna, požele manikir. Otide do Ivičine i Čmaričine sobe, odškrinu vrata i gle! Zateče ih u divljoj orgiji gde se mlate bičem za predstave! Oduze im ovo hladno oružje seksualnih bitaka i izdeveta obojicu po turu. Ivica,u suzama, shvati da za njih tu sreće nema. Željan osvete, pobeže nazad kući i prodade seljanima priču kako ih je šumska veštica otela i mučila. Ovu su na javnom mestu živu spalili, sa svim njenoim radnicama (koje da dodam, nisu imale beneficirano), i tako se usraše u život svih onih koji su u bordel navraćali na partijade.

    Priča ima srećan kraj : Ivica i Čmarica su nekoliko godina živeli srećno, ne u holivudu ali ipak u Milanu, gde su uzeli italijanska imena i osnovali šik modnu kompaniju pod nazivom Dolce&Gabbana. Danas su u zavadi, no s vremena na vreme organizuju zajedničko trpanje, jer niko ne puni ko Čmarica, a niko ne viče hajde kučko ko Ivica (kaže priča).

    O ovome bih mogao još mnoooogo toga da ispričam, kada bih naravno smeo..Kaža o Ivici i Čmarici nije završena.