Ovu ozbiljnu pretnju upućuje lice koje će, ukoliko se rasprava nastavi, sa reči preći na pesnice.
Sin: Ćale, daj 200 kinte, idem do grada.
Otac: Šta će ti?
Sin: Za kafu, bre.
Otac: Kakva je to kafa od 200 dinara. Možeš i ovde da popiješ kafu, pa prošetaj malo.
Sin: Dobro be ćale, nemoj si tolka stipsa. Prošle nedelje si primio platu.
Otac: Što ti ne radiš nešto? Imaš 25 godina, ja sam u tvojim godinama već porodicu imao. Dolaziš u zoru, spavaš do podne. Ceo dan se premeštaš iz kreveta u fotelju, iz fotelje u krevet...
Sin: Dobro, ako nećeš da mi daš, kaži, ne drži mi predavanja, kasnim...
Otac: Izlazi napolje, pička li ti materina, nemoj mi se otkači ruka, da te ubijem na mesto!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.