
Mekušci. Bića koja fizički jako podsećaju na ljude iako su izgrađena od luše, a intelektualno su najbliže zlatnoj ribici ometenoj u razvoju. Ovakvih, nažalost, ima ko pleve, pa je okolina i oguglala na njih. Oni su jednostavno rođeni takvi i nema nade da se promene. Elem, kako prepoznati ove ljude u pokušaju o kojima ja pišem? Veoma lako. Osobe sa gorepomenutim epitetom se od malih nogu nameću okolini svojom inferiornošću. U osnovnoj cinkare kad im se pripreti ukorom, u srednjoj ne smeju da urade zadatak ortaku iz klupe da ih profanka ne bi uhvatila, na poslu ćutke trpe šefova ribanja i tako ceo život.
- Brate, hitno mi treba usluga!
- Kaži, buraz. Znaš da na mene uvek možeš da računaš.
- Iskrsle mi neke cigare u Leposaviću, a onaj moj krš na servisu. Ako mi pomogneš dobar si dvesta evra.
- Rado ali ne znam da l' ti nešto znači ona moja mahina.
- Šta voziš?
- Sparka. Lep ko lutka, a može uz masnu banderu da se popne.
- A jebem mu... Mislio sam da imaš neki kombi.
- Jok. Ne furam te poljoprivredne mašine al' moj burazer Miša ima jednog.
- Šta je sa njim? Da li ima šanse da mi da kombi do jutra?
- Nema teorije. Volim ga, brat mi je ali je klasičan bezmudaš.
- Nemoj tako. Znam čoveka...
- Stigla mu opomena od RTS-a da nije platio pretplatu i evo dan danas svakog prvog u mesecu prvo njima plaća globu.
- Koji slučaj, jebo te...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.