Cepanje košulje
Ritualni vid čestitanja prinove novopečenom ćaletu. Jest čudno ali kažu* tako se valja, da sve krene kako trebuje i dolikuje.
P: Čika Sreto, vi se mene ne sećate?
S: Hmmmm... Pomozi đedu sine!
P: Perica... Slavkin.
S: Aaaa Slavkin, ti si sine. Sećam te se, sećam... Kako ne bih, pa znam ja još kad si se ti rodio...
B: Deda u redu je, molim te ne počinji!
S: E to je bilo veselje... slavilo se tri dana i tri noći... Cepale se košulje po celoj ulici... To je bilo, štogod!
P: A što po celoj?
** (sitna slova, neobavezno) jedno od logičnijih objašnjenja porekla običaja: Kako su se porođaji nekada odigravali van porodilišta, tj. kud se majka zatekne, njiva, šuma, livada... Košulja se cepala random muškarcu koji se tu nađe, te se dete u nju povijalo, kako bi se što pre zaštitilo, ugrejalo... Žensku odeću izbegavali kao zbog uroka, hehe... Eto, ostalo valjda od onda...*
Komentari

Jok, uzima se pelcer :)
Vidi stvarno, plagijat! Klajslel, odlično odrađeno...Linkovana definicija počinje drugačijim karakterom tek u primeru napomene da je to stari običaj i ništa drugo... Nisam je uopšte imao u vidu kad sam svoju pisao, jer kod mene u kraju niko nikada ne reče da se nekom cepa majica, već uvek košulja... ali dobro to su već varijacije od mesta do mesta. Pokušah i samo poreklo običaja da objasnim i primerom primenu prikažem... ali ajd sad nebitno.
***Ajde neka neko od moderatora pročita i uporedi ove definicije... ako proceni da je plagijat neka briše odmah, da se zadovolje pravda i ''plagijatom'' uvređena gospoda Klajslel i Stevčo.***

Na ogradi u voćnjaku jedne kuće na kraju grada stajao je natpis:
»Prodajem rasnu štenad«.
Neki je dječak pozvonio, a kad se domaćin pojavio, gurnuo je dečko ruku u džep i rekao:
»Imam dva eura i 37 centa. Mogu li pogledati štence?«
Čovjek je dao znak i iz kućice na kojoj je pisalo »Lady« izašla je kuja koju je pratilo petero štenadi. Jedno je malo šepalo.
»Što mu se dogodilo?« - upitao je dječak.
»Veterinar je rekao da ima blago iskrivljenje šape. Vjerojatno će šepati cijelog života.«
»Kupio bih ga, ako je moguće,« - ponudio je dječak.
Gazda mu ga je htio pokloniti, ali dječak je odgovorio:
»On je jednako vrijedan kao i drugi, svake sedmice ću donositi novac dok ne otplatim njegovu cijenu.«
»Ali zašto kupuješ bolesnog psa? Neće moći trčati s tobom niti ćeš s njim moći u planine!«
Dječak je podigao svoju nogavicu da pokaže svoju nogu. Bila je iskrivljena i imala metalnu šipku.
»Znate, ni ja ne mogu trčati, pas treba nekoga ko će ga razumjeti.«
šalim se kvejk, niđe veze
gledao si ovaj video, jel da?
https://www.youtube.com/watch?v=nT-87Kq2el8
