Prijava
   

Česnica

Koverta nepoznatog sadržaja. Analogno tradicionalnom Božićnom kolaču, potpiruje nadanje u priliv novca. Ili barem lijepoj vijesti koja miriše na boljitak. Mada, ''čast'' da ne dobije ništa, ima većina učesnika u raspodjeli česnice. Čin njenog otvaranja otklanja svaku sumnju.

LICA
Žarko (otac)
Lidija (majka)
Gruban (deda)
Slaviša (unuk)
Tanja (beba)
Poštar
------------------------
Deševanje uoči Troičina dne u stanu Pavlovića

Žarko (sam sa sobom)
Viđi vraga su sedam binjišah su.... A?? Prde li to ženo???
Lidija (promeškolji ispod jorgana i okreće prema zidu)
Žarko: Pu jeb'o te pokojni otac, sereš tu k'o kakva kobila!

DIIIIING DOOOONG

Nekoliko sekudni i počinje opšti metež u domu Pavlovića

Žarko: Tišina, nemoj ko da je otvorio. Možda su iz distribucije, došli da sijeku struju!
Lidija: Molim? Zar mi ne plaćamo struju redovno?
Žarko: Dobro ženo, jebo ga ti, znaš da sam liječio zube.
Lidija: Žarko ti nosiš protezu, razgovaraćemo o ovo....
Gruban: (dere se) A?? Sijeku struju? More što te ne udavih onomad dok sam bio jači od tebe. Izrode! Pakuj me, oću da idem kod Ljubice da živim! Na šta misliš ti da ja punim baterije za slušni aparat!
Slaviša: Deda, pa ti i sa aparatom ne čuješ ništa.
Gruban: Jeste pile dedino, otac ti je idiot.
Beba: (plače)

Bijela koverta se promalja ispod dna vrata

Žarko: Uh, nisu dušmani. Dobro je. Ne piše ništa na njoj. Je li neko očekuje pismo?
Slaviša: Tata, ja sam pisao deda mrazu. Možda je odgovorio.
Žarko: Osim od deda mraza, je li očekuje neko pismo?
Lidija: Možda je moja sestra. Možda je poslala pare. Ima ona običaj. U Švajcarskoj se lijepo živi.
Beba: (meškolji se u krevetcu i blago smješka)
Žarko: Eto i Tanja ti se smije. Jedina korist od tvojih koju smo vidjeli je što su daleko, pa ne moramo da ih gledamo.
Gruban: A? More šta vi tamo vrtite tu kufertu ko da je česnica. Otvaraj! Pa ko pukovnik ko pokojnik.
Žarko: Možda je od suda. Možda je komšija Safet saznao da sam mu otrovao kera. Ti si kriva ženetino! Te nosi papuče, te ne da da se spava, ta zadiže mi suknju, te musliman!
Lidija: (plače) Kuku mene, šta napra...
Gruban: (otima pismo iz ruku) More, da sam ja bio lezilebović ko i vi, ne bi sad ni ovaj doručak bio na stolu. Daj vamo. Vazda sam bio srećne ruke dukat da izvučem!
Ovo nešto na stranjski, vidi Žare sine, možda me Njemci terete za nešto iz rata. Kuku meni.
Slaviša: Deda, pa ti si bio mali kad se ratovalo.
Gruban: (miluje ga po glavi)
Žarko: (uzima pismo i prevodi) Poštovani, ja sam svrgnuti afrički diktator. Pokušavam pobjeći iz zemlje sa 2 miliona dolara. Ukoliko ste zainteresovani da pomognete, rado ću vam dati polovinu od navedenog iznosa. Javite mi se na sledeću mejl adresu...
Lidija: Opet oni prevaranti, ajte da doručkujemo, baci to u šporet.
Gruban: Jesmo dobili nešto? Jesam izvukao dukat? hehe
Žarko: Jesi tata, dobio si kurac.
Gruban: Hehe

Komentari

Odličan dijalog, posebno od dela kada se pojavi koverta ispod vrata +

Jarane, pa ovo je pravo dobro, stare mi tvoje.