Kažemo liku koji neprestalno priča gluposti za stolom u kafani, sere o ribama, o faksu, o mami, tati, pičkama materinama, viskasu njegovog mačora, ženama komšijinim i pizdi materinoj... kada nam se (konačno) obrati rečenicom "Idem da pišam".
Lik koji smara: Idem da pišam!
Svi za stolom u glas: Aj pišaj, dosta si i srao!
(Još mu u sebi spomenu mamu par puta)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.