
Uobičajene reči počinju da ti zvuče jebeno uobičajeno, pa se okrećeš alternativi.
Profa: Ajde ti Vuloviću da odgovaraš, da budeš ledolomac. Znam da si spreman. Poznato ti je da si ti jedini dobrovoljac...
M: Neću profesore, ja sam večiti Obilić. A kada dođe pismeni iz mate nađem se blažen međ' Brankovićima. I da, ja sam dragovoljac - ne dobrovoljac!
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
Добар израз, тело одлично... Солидно написано... +++