Uzvik razočaranja, uz primjesu nade da to što smo upravo čuli možda nije istina, ili da se nekako može promijeniti. Tako da ima u sebi dozu upitnog tona.
Tačnije nije baš uzvik, jer se to ne uzvikuje već promrmlja, ali nažalost u srpskom jeziku još ne postoji riječ mrmalj, pa ga zasad još zovemo uzvikom.
- Kažu imaćemo samo jednu sedmicu kolektivnog u avgustu...
- Ejs...?
- Ozbiljno ti kažem... šatro izgubili smo dosta zbog korone, sad ima puno narudžbi, ne smije stajat proizvodnja... ostatak godišnjeg može svako iskoristiti kako hoće (na papiru), al znaš njihov stav o uzimanju slobodnih dana...
- E jebi ga brate...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Постоји ономатопеја мрмљања: мрмљ.