
Šipak. Ovom rečenicom se teše oni koji žive između stare ciglane i močvare, u njivi sa kukuruzom ili na brdu iznad grada gde je moguće izaći samo magarcem ili divokozom. Dobra strana života na periferiji je mogućnost čuvanja živine, svinja ili rogate marve bez straha da će vam inspekcija zakucati na vrata.
-Ma kakav centar, bre. Znaš kako je lepo kod mene gore na brdu.
-Lepo je od jula do avgusta kad nema snega. Živeo bi ti u centru grada da se tvoj deda Vlada nije plašio automobila i ljudi.
-Vučko, sledeći put kad dolaziš međ' narod, ponesi ribarske čizme ili čamac, a ne da u tim mokrim pantalonama donosiš močvarne karakondžule i bolesti međ' pošten svet.
-Pantalone mi nisu mokre od vode. Upišao sam se dok sam bežao od krokodila.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Znači, znao sam da si ti! I šta, kao nije lepše na periferiji? Čist vazduh, kerovi, ovoono. Kome još trebaju takve banalnosti kao što su asfalt, centralno grejanje i kanalizacija? :)
Upravo tako! Kad postanem neko mudo u ovoj zemlji naložiću svima da iskopaju septičke jame i da unesu smederevca u kuću! :)